Molitva Magdaleni
Iz dnevnika jednog alhemičara
Pretvaram noć u dan...
Zakačim sunčeve zrake na oči da ne može mrak dopreti, ni do zenica a ni do mozga. Pretvaram poraze u inspiraciju, ozbiljnosti u šalu, ružno u ništavilo, bes u spokoj, patnju u moć.
Odabiram ono što volim i zalivam svakodnevno ljubavlju. Mislim o svemu što volim, opisujem ono što volim, sipam u kalup energiju emocija onome što volim. Iz kalupa oblikujem dramu. I to što volim raste. Ljubav prema svemu što osećam, briše sve što nije valjalo i sve iluzije nestaju. Ne mislim o onome što ne volim i tako mu ne dajem prostora za ostanak.
Preobražavam nametnutu dramu u željenu stvarnost.
Oslobađam okova i slušam svoju dečiju stranu. Dete u nama je moćno, samo je bitno da nismo željni prisilnog starenja. Slušam svoju dubinu, gledam sebe u oči pred ogledalom. I pitam sebe: "Šta voliš?"
Nema zlata koje se pretvara iz olova, nema tog zanata, bespotrebnog, smešnog.
Pretvara se spoljašnje olovo u unutrašnje zlato. To je alhemija.
Traže me vekovima, žele znati što ja znam. A što imam ja, imaju i oni.
Traže pogrešno i na pogrešnom putu.
Alhemičar vidi vazduh, priča sa vodom, razume jezik životinja, izaziva kišu iz oblaka, moli sunce da greje, vetar da zafijuče jače... I to sve kada je potrebno.
Ja nisam tajna, ja sam istina u svima nama.
Kada ljubav dođe
Doživiš i taj osećaj da više ne postojiš. Nema ni sveta oko tebe, sve je laž i nije te briga šta se dešava. Ili postaješ bezosećajno stvorenje, ne možeš više ni plakati a ni smejati se. Sutra ne vidiš, niti sanjaš i želiš, a sklanjaš se od ljudi, maštaš o šumi, livadi, pticama i planini. Dolaziš kući, spuštaš zavese i zatvaraš prozore, telefon na nečujno... Niko te više ne voli, osim kućnog ljubimca, ako ga imaš, i niko te ne pita šta ti je. Dolazi kraj, mrak je pao, gust, hodnici kojim koračaš su predugački, tražiš vrata kroz koja ćeš pobeći... Shvataš jezivu istinu, da se pretvaraš u čudovište.
Ako je ostalo i malo svetla u nekom ćošku svesti, ona će se pojaviti, i to posle najgušćeg mraka. Jer, čim se svetlo upali, u sobi više nema mraka, i to ga proguta u deliću sekunde. Nekima se ovo buđenje dogodi u vidu bezuslovne ljubavi. Shvatiš da toliko voliš nekoga, do te mere, da se ponovo preobražavaš iz čudovišta u ljudsko biće, a mračnih hodnika više nema, prošao si kroz vrata koja su se sama otvorila. Osećaš se plemenito, kao da ti oreol obasjava glavu. I ništa ne očekuješ, osim da to biće koje voliš bude srećno, i da toplina, koja se stvara od te ljubavi, potraje. I opet za sebe ne postojiš, već postoji samo taj neko drugi. Bezuslovna ljubav te menja, nije ti jasna, odakle se i kako stvorila, zašto je to tako, ali je osećaj ravan povratku u žive. Ta osoba postaje tvoja inspiracija i psihička snaga, jer si srećan što ipak postoji neko koga voliš. I želiš mu to reći, samo ne znaš kako, kroz koje reči i pokušaje.
Skala poslednja
Ja sam tu a poverujte da nisam, jer ne znam odakle sam trenutno, u kom prostoru i vremenu. Nisam tu a čini vam se da hodam i pričam, jer čini se i meni da sve to radim...To je samo moja fizička pojava, navijena da bude prijavljena na listu svakodnevnice živih. Rekoh, satkani smo od nule, od beskraja, praznine koja je sve i nije ništa od ovoga što nam se čini.
Nisam tu i nemojte me ubrajati među "svoje" jer ja imam i te "moje" koji su isti. Vreme kraja za koji mislite da je čuveni kraj sveta, jeste vreme početka i podele na crno i belo, na istinu i privid, na original i iluziju.
Smatrajte da sve je isto kao nekada i slušajte šta vam govore puna usta svega, ne razumete da su usta za koja vam se čini da ćute, usta puna zlata.
Klanjajte se komercijali i čuda čekajte, dok će kreator "čuda" čekati vas.
Tražite od njega sve, dok on iščekuje dan kada dajete sebi.
Uzajamno čekanje.
Dok se klanjate, i tražite ga, on stoji u vama i čeka da stanete ispred ogledala.
Pitanja Posmatrača
Kuda sa ovim saznanjem da sve je igra i da je sve promenljivo u sekundi i tako jednostavno, ali u isto vreme to je ono najteže? Ako ti mozak radi drugačije nego većini oko tebe a ne možeš im to objasniti, ako su ti na ustima psovke i mračne reči dok ti iznutra raste cveće i čitav raj koji niko ne vidi? Kuda ako ne možeš slušati iste priče, iste tvrdnje, ista pitanja i ofucane odgovore? I o čemu slušati ako ništa nije stvarno i ništa bitno?
Rodili smo se sa planom i posebnim ciljem, i to zaboravili, učinili zemaljski život patnjom, stalnim lutanjem i potragom za srećom, a sreća je politika "istoga", uklopi se i budi kao "sav ostali svet". Čemu tegobe i beskrajni uzdasi i onih za koje bi se reklo da su sve dobro uradili, ispravnom stazom krenuli, čemu skriveni problemi i mračne tajne?
Ko je srećan a da to zna i tvrdi? Još mi niko ne reče da jeste, samo osmesi na društvenoj mreži, udovoljavanje svojima, dokazivanje, čekanje ko će šta reći. Ljudi blistaju od pohvale, od uklapanja, od uspešnog bekstva od sebe. Danas je uspeh preboleti nešto umesto rizika i pokušaja da se to i ostvari. Danas je "pametan" onaj koji se isključivo uvalio u sigurnost i dobio pohvale od starijih, "zašio" usta, zatvorio srce, pokopao sve svoje sposobnosti. U društvima poput našeg lud je onaj ko traži duhovno blago i shvati da je unutar njega, pa ga ne nalazi više u hramovima, drugim ljudima, tradiciji i običajima.
Buđenje je istina, put jeretika posmatrača sveta i sumorne svakodnevnice.
Buđenje je trzaj iz košmara, kada shvataš da ne možeš promeniti ništa osim sebe, tako što ćeš doći sebi.
Izaberi me
Još ima vremena da se vratiš sebi, u priču sa mnom, u beskonačnu bezazlenost.Vodila sam te do pravog tebe, do suštine koju ti ne bih uzela ali sam je volela. I dok još volim tebe. Izaberi skromnost i čistotu duše, najlepše reči, najlepše osmehe i apsolutnu iskrenost. Seti se kako sam ti govorila da sve je iluzija osim emocija i kako si mi govorio da sve je sada. Hajmo sada na mesto gde samo su emocije, čistoća, plavo i belo, gde svetlost je od jutra do sutra. Odbaci surovost, niko se nije od nje obogatio, odbaci oholost, niko se nije od toga usrećio. Hajmo u našu zlatnu unutrašnjost, probudi se, ti si anđeo koji spava u telu ega, a ego nije stvaran već je samo scenario. Probudi se i pogledaj moje oči koje su tvoje i moje ruke u tvojima, moje misli u tvojim rečima, moje reči u tvojim ustima, sruši moj ego koji je zatrovao i tvoj, divljinu u kojoj demoni vrište jer bi da ostanu. Gledaš me kako se borim protiv njih, spustila sam se u dubine pakla, isukala mačeve, sama protiv sebe, tebe, sveta i svih..Jer znam da si duša duše moje...Ali može da bude kasno i sve ode samo u sećanje. Izaberi mene, (sebe), još ima vremena...
Sa druge strane
Sa druge strane pameti čekaš me, da mi nemo dokažeš ko sam i da si moja senka.
Znaci

Moć- Ronda Bern
Odlomak iz knjige
Ljubav je rešenje i odgovor u svakom odnosu. Negativnošću nikada nećete poboljšati nijedan odnos sa drugima. Služite se procesom stvaranja gradeći odnose s ljudima i dajte ljubav da biste je primili. Služite se ključevima Moći u svojim odnosima sa drugima. Primećujte ono što volite , govorite o onome što volite i okrenite glavu od onoga što ne volite. Zamišljajte savršen odnos, najbolji što može biti, i osetite sim srcem da je zaista takav. Ako vam zadaje muke da se osećate dobro u pogledu svog odnosa prema nekome, tada volite sve oko i jednostavno prestanite primećivati ono negativno u tom odnosu.
Postoji mesto
mesto koje je oduvek postojalo i jeste i sada, i uvek...
To mesto je u srcu, u mom, u tvom, gde nema ljudskog otpada i nema društvene mreže, blokada i skidanje iz prijatelja,
nema ništa osim srca i ljubavi, bez obzira na sve...
Ko zna, zna...ko ima oči da čuje i uši da vidi...
Naše mesto.
Tamo gde se gledamo čistim očima jer ne može ni biti drugačije, gde znamo da smo satkani od iste niti,
gde nije potreban oproštaj, jer nije ni bilo ljutnje...ničega nema iz ovog spoljnog sveta.
Tamo gde su prijatne noći, zore sa osmehom, jutra sa radošću, dani bez brige,
u srcu sve može i sve jeste.
Sve je iluzija osim srca.
Sve je gluma i laž izvan, sva istina unutra.
Postoji to mesto, izvan svega ovoga što ne postoji...
Brišem srcem svu nametnutu, rušilačku dramu, svaku iluziju kada se učinilo da zlo dominira...
Nema ničega osim ovoga unutra, sve je to samo ljubav.
Da ostanemo sami pred ovom ledenom igrom koja se istopi za tren i pokažemo sebe.
Tamo gde su dve pokisle ptice obasjane suncem i On nije kopile i jad...
Mesto gde ne postoji juče i danas, nego samo sada, i gde su dve priče jedna priča.
Jovan iz Kumrana
Lepša strana sveta
![]() |
| Foto: https://www.edelkoort.com/ |













