Пређи на главни садржај

Eseni - ljudi iznad svog vremena

 Odlomak iz  knjige ''Sveti gral, sveta krv''

Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga doba. Nasuprot drugim školama judaizma, čini se da su prihvatili jedan vid reinkarnacije. U njihovim učenjima odražavaju se egipatski i grčki uticaji, a postoji  mnoštvo tačaka sa Pitagorinim sledbenicima. Bili su obuzeti ezoteričnim učenjima, kao što su astrologija, numerologija, i razne discipline što su se kasnije stopile da obrazuju kabalu.



Sve što možemo pročitati o Esenima, jeste pozitivna i bajkovita slika o grupaciji ljudi koji su se mentalno i duhovno izdvojili u ono vreme kada su postojali robovi i gospodari. Jevrejski istoričar, koji je živeo u vreme Hrista i Esena, piše da su nosili bele haljine, da su postojali u više grupa. Monasi Eseni živeli su na obali Mrtvog mora u Kumranu, drugi su osnivali porodice i živeli u komunama, među ostalim svetom. Narod ih je smatrao svetim ljudima, bili su isceljitelji travama. Ostavili su ogromne spise koji su pronađeni u pećinama Kumrana, 1947. godine, što je otkrilo činjenice o njima koje zaprepašćuju čitav hrišćanski svet. Imali su među sobom red Anđela, one koji su bili najprosvetljeniji, verovatno proroci, ljudi najveće mudrosti i bliskosti sa Bogom. Kod njih je postojao obred gde su pili vino iz kašike, ono što je nama danas poznato kao pričešće, imali su sveti obred kupanja u kamenoj kupaonici, što je očigledno preteča krštenja. Očekivali su Mesiju, pa je moguće da je Isus kod njih proveo jedan deo svog života, kao i Jovan Krstitelj. Isus je oduvek bio prikazan u beloj haljini dok se za Jovana govorilo da su ga odgajali anđeli, što se može odnositi na red Anđela u Esenima. Sve se ovo može naći u raznim knjigama o svicima sa Mrtvog mora. Očigledno je da su Eseni proučavali čitav Univerzum i  da nisu imali jednu posebnu religiju već znanje. I ako se o njima nigde ne uči, ni u školi ni u crkvi, biće da su nam Eseni koren u hrišćanstvu i da bi trebalo znati mnogo više o njima jer njihovo učenje je sigurno ono što nam treba.




Коментари

Популарни постови са овог блога

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...