Пређи на главни садржај

Sidro

Može li se isploviti?

Kada naiđe period u kom jednostavno moraš shvatiti koliko si sposoban... I da je svako ko te je sputavao, nebitan i bezvredan. Ako samo malo pogledaš  u svoje kvalitete, videćeš da nema potreba da te drugi čine srećnim. Tragaćeš za svim lepotama koje voliš i za onim koje su zaboravljene onda kada si druge postavio/la na prvo mesto. I kada se prisetiš likova koji su ti oduzeli osmeh sa lica, vrati osmeh sebi, vrati svoj svet gde pripadaš i dobri ljudi ispuniće tvoj dom. Može se isploviti ako stvoriš sebi sidro kojim ćeš sebe pričvrstiti za tlo i osetićeš ponos, bez osvrtanja na prošlost. 

Foto: uidownload

Tajno se potkuj znanjem, tiho pripremaj svoje planove, maštaj samo za sebe, neka niko ne dopre do tvoje unutrašnjosti. I neka tvoje sidro bude u zlatnoj boji dok zamišljaš i veruješ da si upravo isplovio/la na obalu. Bure i bezdan su iza tebe, tvoj svet ispred, zaslužen. 
Svaka osetljiva i saosećajna osoba imala je priliku da vidi ljude oko sebe kao da su svi bolji od nje. Često se dešava da poklanjamo pažnju i pomoć jadnima koji prerastaju u drznike. U većini slučajeva to su i najbliže osobe. Kada shvatimo koliko smo im nebitni, patimo i trošimo energiju na pitanje zašto je je to tako. 
Dozvolili smo previše. Verovatno je korisnije pokloniti nešto beskućniku i prosjaku nego onom ko ti je u srodstvu. Bliskija osoba biće ti neko na daljinu sa kim razmenjuješ poruke nego neko u koga gledaš svakodnevno. Potroši nam se energija na razočarenja i pitanja. Nakon svega, potreban je povratak sebi, jedino što je preostalo i jedini ispravan put. 


Коментари

Популарни постови са овог блога

Eseni - ljudi iznad svog vremena

  Odlomak iz   knjige ''Sveti gral, sveta krv'' Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga ...

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...