Postoji za nas od prvih dana kada smo slušali bajke, legende, verske priče.

Postoji za nas od prvih dana kada smo slušali bajke, legende, verske priče.

Verovatno najteži potez koji donosimo, naročito ženska populacija. Potrebno je da nam se desi nešto nepodnošljivo ili da nam život postane monoton pa da disciplinujemo sebe. To u većem smislu znači ispuniti slobodno vreme. Samim tim, postajemo ispunjeniji i drugačiji tokom obaveza koje su nam posao ili rutina.


Zagledana ispred sebe i u daljine u sebi, ostajem u sadašnjem trenutku gde je sve početak i sve odgovor. I odakle sam posmatrač gomile čiji deo nisam.


Postoji Prisustvo lepše od svakog postojanja i događaja, iznad uma i sveta.
Prisustvo je osećaj i ne mogu opisati, toplinu i smiraj, ljubav i radost. Prisustvo me grli, ispod kože osećam dodir, oko srca je toplo, a srce je spokojno i ne skače od uzbuđenja.
Mirno je Prisustvo i moćno, drago, milo i sjajno. Voli me bezuslovno i ne nalazi mi mane. Ne pita me ništa i samo me voli. Prisustvo se stapa sa suncem i oživljava kamen, diše kroz vazduh i pomera drveće.
Osećam kako je svuda oko mene i vidim nevidljivi sjaj. Ova ljubav je mirna i osmehuje se, isceljuje i pokreće. Apsolutna ljubav koja je uvek tu i ne nestaje.
Otresla sa sebe očekivanja. Goreg neprijatelja nema, veće zablude i uništenja. Očekivanje stvara prisilne misli, nervozu, tugu unapred, maštu, lažni podsticaj da očekujemo dobro. Ne treba nama da čekamo dobro. Ne treba nam da se radujemo unapred. Najbolje da ne vidimo ništa unapred. Jer nikada zlo ne spava. Uvek se nakači za našu radost, za dobre misli, za očekivanje i nadu.
Ne treba nada, ne treba vera. Samo postojanje. Možda je ključ u tome. Pratiti emociju postojanja. Šta sam, ko sam, šta mogu, šta hoću. Ne šta želim, jer se zlo istog momenta kači za želju. Onaj ko želi nije oprezan. Zaboravlja da iza ćoška uvek tama čeka.
Nemoj želeti, samo uključi postojanje. Možda je u tome ključ. Osetiti postojanje i svoje sposobnosti. Voleti hobi više od posla, voleti ono što je lepo više od svega što je potrebno. Osvrnuti se na disanje i otkucaje srca kada smo oslobođeni želje. Iz te slobode trebalo bi staza života da se otvori, ona koja nije prisilna. Staza koja jeste naša i koja nam treba. Svetlost bez mraka, radost bez iskušenja, stvaranje bez rušenja.
Slovo M je savršenstvo koje podseća na broj 11.
M je sastavljeno od 2 jednake celine , kao da su se 2 jedinice okrenule jedna drugoj i spojile se. One su dve jedinke spojene u jednu. Slovo M može podsećati i na 2 osobe koje se drže za ruku, na jednakost i harmoniju. Na slici Tajna večera, Isus i Magdalena sede u položaju koji ocrtava slovo M. Oni su harmonija iako se oko njih dešava haos.
Na planeti sigurno postoji mnogo sličnih mesta, bilo da bukvalno liče ili sa sličnom istorijom. Istorija nikada nije sasvim detaljna i ne zalazi duboko u sve, ali ponekad i ono što imamo zapisano, može malo pomoći.
Istorija pod slovom M
Na fotografijama je zamak Montsegur, ( u sredini selo u Montseguru) pripada Francuskoj, u blizini Pirineja. Visina 1200 m. Poznato kao uporište Katara, koji su posle devetomesečne opsade od strane kraljevske vojske, pali i uništeni kao narod. To se desilo 1244. godine. Istrebljeni su zbog svoje drugačije verzije hrišćanstva i verovatno su imali nešto veoma bitno kod sebe, dokumenta ili relikviju, jer nisu smeli dalje postojati. Ako je bilo moguće, pre opsade, ili za vreme tih 9 meseci, da neko od njih pobegne, onda je učenje nastavljeno dalje, a podudara se sa učenjem Bogumila. (Današnji Bogumili iz Hrvatske smatraju da je to isto.)
S obzirom da su Katari bili progonjeni od Vatikana i pre opsade Montsegura, bilo bi logično da su sklonili bilo šta od vrednih stvari koje su imali, i da to nije bilo na dohvat ruke strancima.
Mileševac - Hisardžik
Mileševac mnogo liči na Montsegur.
Pripada opštini Prijepolje, a na mnogim portalima piše da je prosečna nadmorska visina teritorije opštine Prijepolje 1200m.
Tvrđava smeštena na strmoj litici na izlazu iz kanjona Mileševke, viševekovni je čuvar nemanjićke zadužbine manastira Mileševe. Ne zna se tačno ko je podigao grad, ali se pretpostavlja da je izgrađen odmah posle zidanja Mileševe 1219. godine. Prema pisanju putopisca Evlije Čelebije, tvrđava je imala 12 kula i njen osnovni cilj je bio zaštita manastira i karavanskog puta koji je povezivao Prijepolje i Sjenicu. U ranom srednjem veku bio je u sastavu srpske države, a posle 1373. godine, kada su posedi Nikole Altromanovića podeljeni između kneza Lazara i bosanskog bana Tvrtka, Mileševac je došao u sastav bosanske države. http://rtosandzak.org/place/srednovekovni-grad-milesevac/
U to vreme u Bosni je postojala Bosanska crkva, koja je, po mnogim zapisima, bila jeretička, bogumilska, i da su mnogi jeretici tamo našli utočište. To je dugo trajalo, od 12. veka od kada je vladao Kulin Ban pa do 1463.
Tvrđava Mileševac, posle 1373. godine, u sastavu bosanske tvrđave, mogla je postati nešto slično kao Montsegur. Sa pogledom na pravoslavni manastir, pod sličnim imenom Mileševa.
Ako ćemo o neobičnosti, ima ih dosta. Ne može biti neobično verniku koji se samo divi Belom anđelu, ali svako zagledanje u sliku donosi novo pitanje.
Krila su u pokretu. Krila su u obliku slova M. Krila su crno bela ili crno plavičasta. Otkuda anđelu krila koja nisu sasvim bela? Čovek je crno beo, energija i materija, anđeli su samo energija. Da li je zbog toga ova freska bila prekrečena, skrivena 400 godina? Vrhunsko delo nepoznatog umetnika iz Grčke, bilo je prekrečeno od 16. do 20. veka. Neko je video ili znao da ova freska nije sasvim obična i naredio da se zakloni.
Anđeo na kamenu
Gledajući fresku, dolazim do zaključka da ima dvojno značenje. To jeste vaskršnja nedelja. Isto tako, može imati i drugo značenje. Kada se duboko posmatrač zagleda, ne zna se tačno šta je u pitanju. Zbog toga što ovakav prikaz nisam pronašla nigde. Bar ne na internetu, tragajući na više jezika. Kockasti crveni kamen ne podseća ni malo na kamen koji pokriva ulaz u bilo koju stenu, grobnicu. Podseća na kamen za pisanje, a sasvim je nejasno zašto je crvena boja. Sličan kamen postoji na Tronu Svetog Petra u Veneciji.
Na stranici https://www.venetoinside.com/en/news-and-curiosities/st-peters-throne-in-the-cathedral-of-castello postoji kratka istorija o kamenom tronu ali je zanimljivo sledeće: U stvarnosti, tron nema kršćansko porijeklo, jer je njegova podloga izgrađena od drevnog islamskog pogrebnog kamena sa arapskim ukrasima i ugraviranim kufskim stihovima iz Kurana.
Podudarnosti znaju da zadive, čak i da nemaju veze sa stvarnošću. Oduvek me fascinirao Hisardžik koji se beli ispod Mileševca. Po istoričaru Evlije Čelebije, tamo se čuvao najstariji primerak Kurana. Moglo bi se reći da džamija sasvim sigurno mesto i za hrišćansku relikviju ili dokument, jer to je mesto gde je neće niko tražiti. Kao da je Anđeo dobio dvojnu funkciju. Vest o Hristovom vaskrsnuću i vest o nečemu što se nalazi iznad manastira. I sam naziv Beli anđeo, kao da ukazuje na belinu koja nije samo u haljini.
Čovek u belom
Četiri verzije anđela na grobu, po Novom zavetu
Matej – 1 anđeo
Marko – 1 mladić
Luka – 2 čoveka
Jovan – 2 anđela
Na kraju svega opet slovo M
Manasija sa svojih 11 kula. Ako je u svoje vreme Despot Stefan poznavao koliko je za ezoteriju i numerologiju bitan broj 11, onda je imao uvid u sve. Ovo je nešto kao pečat njegovog znanja i poklon za sva vremena, poruka koja bi se trebala dešifrovati. Možda je u Manasiji skup svega što se dešavalo u srednjovekovnoj Srbiji, poruka objedinjena u jedan prsten koji čine 11 kula. Kao i u samom imenu Manasija i u simbolu Lazarevića.
Manasija je ime poznato u Starom Zavetu po jednom judejskom kralju koji je u dvanaestoj godini počeo vladati, pa je moguće da je Despot video sebe u njemu, s obzirom da je ostao bez oca u tim godinama. Ali je zanimljivo da je taj kralj jedno vreme bio jeretik koji je navodno činio zlo pred Jahvom, pa je kažnjen i na kraju se vratio veri koju Jahve zahteva. Sa druge strane, i ovo ime može imati dvojno značenje. Mana Sija – podseća na nebesku hranu koju je Bog dao Izrelu za njihovo preživljavanje u pustinji.
U tajnama Srbije ništa nije prepušteno slučaju.