Čitajte, bićete zahvalni sebi. Dve strane na dan, pet minuta ukradenog vremena, može postati stečena navika koja ulepšava život. Nije normalno da se plašite knjige, a sigurno znam, jasno se vidi, mnogi se plaše. Treba se upustiti u to, treba se zamajavati, misliti, osećati...Ništa od toga nije istina, knjiga je uživanje. Lakša je od tabloida jer vi birate knjigu a tabloidi nude ludačku stranu sveta. Birate čiju priču ćete kupiti, iz kog vremena i na koju temu.
Prirodna krema od ruže - Kozmo
S vremena na vreme, mnoge pripadnice lepšeg pola sigurno se pitaju od čega li se sastoje razne vrste preparata koje kupuju za lice. Sigurno je da mnogo toga ne znamo, kupujemo što nam se nudi kroz reklame ili kroz akcije i promocije. Međutim, setite se mirisa ruže koji je u isto vreme i miris proleća, leta, ljubavi! Sve to na vašoj koži. Ako ćemo spojiti nešto prelepo i korisno, savršeno za žensko lice, to je sigurno krema od divlje ruže, i to sa dodatkom vitamina E koji je neizbežan za održavanje kože. Ruža je zbog svog svojstva i izgleda, primer lepote i vrednosti, nešto kao čarobni pogled na svet oko nas. Isprobajte, po sasvim povoljnoj ceni, jer je proizvod organski, poreklom iz ruske kozmetike.
Poneki zaključak iz mirne glave
Posmatranje ptice i cveta jeste povezivanje sa svojom unutrašnjom lepotom, kada uviđamo da ima nešto dublje na ovom svetu, što je nevidljivo oku...Tako, naizgled malo, može izgledati dragoceno, u određenom trenutku i puno.
Ako ptica može bez panike biti na kiši, mogu i ja. Ako može crvkutati bez obzira što je jutro hladno, mogu i ja obojiti svoju tamu u glavi.
Pravi umetnik je kreator koji po svaku cenu unosi boje svuda, čak i onda kada je taman iznutra. On oseća i zna koliko je potreban jer je stvaranje ružičastog sveta iz njegove ruke veliki podsticaj. Kreator zna da će preneti kreaciju na druge i da će i sami stvarati nešto dobro.
Original
Gledala sam sebe i to više nisam bila ja...
Biti pisac u Srbiji - za početnike
Pisana reč je lepota i ništa je ne može pokvariti.
Internet je učinio dobro za sve nas koji pišemo, jer tako možemo lakše i možemo sami. Imamo šansu pronaći izdavača koji je dobar za nas ili pisati po blogu.
Sve je to dobro, dok oni koji ne pišu, kritikuju i govore kako danas to radi svako i da nema kvaliteta, ugrožena književnost, svašta nešto im pada na pamet. Ne verujem da je bilo šta ugroženo, mnogi ljudi imaju svoj blog vredan pažnje, mnogo dobrih pisaca pojavilo se poslednjih godina, a objavili su svoje knjige zahvaljujući malim izdavačima koji primaju početnike. A sve se to razvilo zahvaljujući internetu. Nije više popularna crna književnost gde je kvalitet samo ono što se tragično završava, niti je važno da li si visoko obrazovan ili ne. Ne moraš da šalješ svoj rukopis u izdavačku kuću putem pošte i onda čekaš da te odbiju, jer je tako bilo pre interneta, sve je bilo minimalno i ograničeno.
To je "ono što dođe niotkuda". Nije bitno da li je neko obrazovan i koliko znanja je stekao, važno je nešto sasvim drugo. Nije vežbanje, nije ni talenat, nije ni upornost... Napisati roman jeste preneti osećaj. Vidiš u svojoj dubini da postoje likovi, postoji mesto i vreme događaja, osetiš priču. Možda je dobro da na početku rada na novom romanu ne vidiš sredinu i kraj.
Treba šetati stazom koju ti je tvoja unutrašnjost ponudila. Gledati film koji se u tebi odvija, kao da je čekao vreme svoje premijere. Stvoriti glavne likove jeste saosećajnost sa njima. Birati ime za glavnog junaka ravno je tome kakvu ćeš mu energiju dati. Njegove ili njeno ime da zvuči u skladu sa tim kakva je ličnost, kakvu sudbinu nosi sa sobom, koliko snage ili harizme. Pogledaš tu osobu u oči i dogovor je postignut. Šta dajete jedno drugom, prijateljstvo počinje.
I kada te neko pita, kako i odakle ti je sve to palo na pamet, nemoj mu sve reći. To ne razume svako. To nije znanje ni veština, ima veze sa osećajem, pisanje priče je duhovna nauka. Želiš preneti neku jasnu i korisnu poruku, želiš preneti rezultate svog istraživanja. Za određen broj ljudi koji će podeliti interesovanje.
Uticaj okoline na stvaranje
Februarska osećanja
Kada bi jednostavnost ponovo bila u modi, mnogi ne bi znali put do nje, već bi sve puteve iskomplikovali. Ništa do jednostavnosti ne bi bilo jednostavno, jer se umnogome izgubila još od devedesetih godina. Bio bi problem kako se jednostavno obući a da valja, kako se jednostavno ponašati a da si moderan, kako do jednostavnog izgleda a da se dopadneš sebi i drugima. Jednostavni ljudi znaju kako se ova vrlina ne gubi i u čemu je njena lepota. Jednostavnost nije nametljiva već stvarna i autentična. Jednostavni ljudi su stvarne osobe, bez maske. U isto vreme i moderni i jednostavni, pametni a nenametljivi, govore što misle da treba i nemaju potrebe za isticanjem gde god se pojave.
Spakovaću ti u jednu poruku sve o tebi, sve što si o sebi rekao i što si uradio. Moji pisani redovi a tvoje reči. Tvoja autobiografija, gde se dvojica u jednom prepliću, gde jedan od drugoga beže, i niko ne zna, šta tačno od života hoće. I budi jednostavan i ti, kao što nekad i jesi.
Misao strpljivog
Omalovažavanje
Isus i Božić
Nigde ne piše da je tražio proslavu svog rođendana. Ni ludnicu po gradovima, troškove, prepune trpeze.
Tražio je mir božiji u svakom danu, ne samo u jednom, da se prenose njegove reči i razumeju. Nije se mogao roditi u zimskom periodu ako su pastiri i ovce spavali napolju te noći.
Ni u jednom jevanđelju ne piše: "Takav je običaj, valja se, tradicija je svetinja." Nigde nije tražio poštovanje prema nekoj svetinji osim prema Bogu Ocu. Ovo je ogoljena istina, i to svi znaju, ali nije prijatno kada se ona i potvrdi. Svet je zasnovan na lažima, jer On je rekao "Knez ovoga sveta dolazi i ja nemam ništa sa tim". I tako, vekovi prolaze...
Novogodišnja bajka
"Ove godine, kao da je posebno radostan. Ne prestaje da kruži već drugi dan." - rekla je Teodora mužu dok su šetali, ruku pod ruku.
"To si rekla i prošle zime u ovo doba. Kružiće i noćas." - odgovorio je Gavrilo iskreno, mada je imao nameru da se našali. Deda Mraz je svakog decembra održavao jednu istu tradiciju. Upravljao je svojim sankama koje su vukli đžinovski irvasi. Iznad svakog grada i svakog sela, zavisno od toga koliko je potrebno. Iznad mnogoljudnog mesta nije mogao završiti posao tako brzo kao iznad sela. Bračni par je izašao u večernju šetnju dok je sneg promicao, tako da su se pahulje stapale sa uličnim ukrasnim svetlima i figurama. Sanke Deda Mraza kao da su stigle oko punog meseca, toliko su bile daleko, pa bi se velikom brzinom i približile. Puno šetalište ljudi radovalo se snegu i prizoru na nebu, deca su veselo skakutala i očekivala poklone. Neki su već dobili paketić dok će ostali ove noći. Jedini uslov bio je da svako dete mora spavati da bi se Deda Mraz približio kući i ostavio poklon pored vrata. Niko nije smeo da se približi ovom liku jer on i nije običan čovek. Takvo je bilo njegovo pravilo i svi su slušali, da bi se magija dogodila.
"Bilo bi lepo da i nas nečim obraduje." - našalio se Gavrilo dok je slikao čarobni prizor na nebu.
"Samim svojim dolaskom, meni je poklonio uzbuđenje."- rekla je Teodora i prišla uličnom prodavcu za tezgom, da kupi omiljene slatkiše. Ovo je radila u nadi da će uspeti da vrati stari osećaj dok je David bio dete. Novoj godini radovala se isto kao i njen sin, dok je još bio sa njima. Prvo se ukrašavala jelka pa večernje šetnje i kupovine, iščekivanje Deda Mraza. A on je svakog decembra donosio Davidu poklone. Sve do trinaeste godine, kada su tu dužnost preuzeli roditelji. Sada dečak ima dvadeset dve godine i nije više želeo ni zimu, ni sneg, a novogodišnja magija ostala je uspomena iz detinjstva. Radio je na brodu i obilazio svet, a već dve godine nije dolazio kući. Gavrilo i Teodora imali su jedno drugo i bili su zadovoljni što je David srećan. Ovaj decembar izazvao je u oboma osećaj praznine. Imali su deset dana odmora i nisu hteli nikuda da otputuju. Dosta su bile mirne večernje šetnje i gledanje filmova u toplom stanu dok je pojava spetakla na nebu bila nešto najuzbudljivije. Bez obzira što su bili u pedesetim godinama, radovali su se pojavi Deda Mraza. Ostati mlad u duši velika je prednost.
Teodora je osetila krivicu kada je shvatila da je napolju još hladnije nego što su očekivali. Hladan vetar i pahulje kao da su rezali kožu. Čutali su i uputili se ka šetalištu, bar tamo je bilo prijatno za oči. Nije bilo nikoga, sami su koračali u sred noći. I Deda Mraz je završio posao na ovom delu planete.
Trenutak Raja
Unutrašnje čovekovo svetlo odbija zlo.
Koliko vredi sloboda?
Može biti besplatna kada je izaberemo na vreme. Skupa kada previše razmišljamo šta bismo trebali da uradimo, pa je ugrozimo i potom je želimo natrag. Kada shvatimo da sebe najbolje poznajemo.
Hladnoća u plućima ako nema slobode.
Toplina kada se opušteno diše.
Deo nas umire kada je izgubimo, sve oživljava kada je imamo.
Vezivanje iz ljubavi prema nečemu ili nekome nije gubitak slobode. To je sreća. Gubitak je kada padamo pod uticaj. Niko nas ne može poznavati tako dobro kao što mi poznajemo sebe. Niko ne može da zna šta zaista možemo a šta ne.
Sloboda kako se oblačimo, šta radimo, čime se bavimo, šta izgovaramo, šta volimo, šta hoćemo, šta nećemo. Najveća prednost i preduslov za sve. Ili si slobodan ili nisi.
https://slavicamijatovicpisac.rs/
Slični se ipak privlače
Možda nije tačna priča da se suprotnosti privlače.
To može biti samo ako su suprotnosti spolja, tj. ako neko od to dvoje ne izražava sebe dovoljno. Slični ljudi mogu davati utisak suprotnosti a da su iznutra potpuno slični. Pimer: On voli da konzumira alkohol i cigarete, probao je i neku vrstu droge u mladosti, ona je neko ko nikada nije probao ništa od toga. Međutim, oni imaju sasvim iste ili slične poglede na život, iste hobije, iste navike, isto ponašanje u društvu. I mnogo raznih sitnica ih spaja. Za okolinu to dvoje biće suprotnosti koje se privlače jer je to samo za prvi, spoljašnji utisak. Istina je da su oni srodne duše itekako.
Potpuno različite osobe ne mogu imati ni srećnu vezu ni dugo prijateljstvo. Jer je suprotnost nešto što ne može spojiti dvoje ljudi. Osoba koja voli životinje, teško da može biti sa nekim ko ih mrzi. Isto tako, devojka koja sluša stranu pop muziku i čita knjige, ne može doživeti da je privuče muškarac koji je vezan za narodnu, kafansku muziku, uz koju pada u trans i razbija čaše. Isto tako, njemu može biti odbojna žena koja će želeti da ode u pozorište i na književno veče.
Suprotnost naizgled, nisu suprotnosti. Sličan se sličnom raduje, tu izreku smo mnogo puta čuli u životu. Svaka suprotnost, i ako je na početku privlačna, za kratko vreme će prestati to da bude. https://slavicamijatovicpisac.rs/


