U korak sa maštom


U našem društvu skoro svi smo odgojeni tako da se "uozbiljimo" kada odrastemo i da živimo ogoljeni crno - beli život. Sve dok ti ne bude dosta i osetiš da može drugačije...

Mašta nije budalaština već staza do realnosti u koju nismo juče verovali. Kada odrastao čovek mašta, dešava se uvod u moguću kreaciju, u novu stvarnost koju će stvoriti.

- Dok mašta, čovek diše slobodnije, zbog toga što razume da je vlasnik svojih misli i sposobnosti.

- Mašta otrkriva šta sve želimo i šta bismo mogli, šta nam se sviđa a da nismo bili ni svesni.

- Mašta daje odgovore kako i kada nešto možemo učiniti.

- Kako možemo rešiti probleme ili ih zaobići na putu do željenog cilja.

- Kreativna mašta odvodi odrasle na pravi put, pokazuje olakšice i svetliju stranu svega.

- Tek tada shvatamo šta bismo mogli, ako maštu pretvorimo u plan. Ne maštu da odemo na mesec, već da nešto posedujemo, da se borimo za nešto valjano ili odemo negde. Biramo načine srcem i mozgom, prelistavamo mogućnosti.

- Mašta otvara vrata za koja nismo znali da postoji.

Kada dve odrasle osobe razgovaraju o tome šta žele, sve započinje rečenicom : " Da mi je to i to, voleo bih, želim da..."

Zatim razgovor kreće u drugom pravcu: "A šta misliš da uradiš tako, da pokušaš...."

"Tačno, mogao sam tako ili onako..."

Zatim se mašta i pitanja pretvaraju u potvrdu, o ideji koja pokazuje mogućnosti, dolazimo do čitavog otkrića, do odgovora na pitanja koja nismo smeli ni da postavimo. Dolazimo do zaključka da su mnogi izazovi sasvim normalna stvarnost. I da rizik nije uvek rizik, već pravi put.




Share:

Utisci sa pustog ostrva

Mnogi od nas vrlo često požele da se izoluju na neko vreme, što dalje od svakodnevnice, da osete jednostavnost postojanja i bezuslovnu radost.


Vratiću se jer sigurno tako mora biti. Dotle neću pisati ni "S.O.S" ni "HELP",  jer ovde je sve samo ne pusto. Sve vrvi od života zato što nema ljudi da ukrote taj život. Nisam ni brodolomnik ni preživela iz aviona, ovo sam htela, namerno došla. Telefon mi je čitav, iskoristiću ga za uspomene koje ću zabeležiti na slikama, mreže nema, samim tim nema ni cinizma i pametovanja sa društvenih mreža. Ovde more ne smeta obali niti obali smeta moru i palmama, a sve te ptice proizvode divne melodije... Svež vetrić uveče i preko noći, taman da se odmoriš od vrućine, koju nije teško podneti jer je vazduh normalan, što mi poslednjih godina kažemo "proređen". Sve je dobro.


Moj šator za kamp, ispunjen je osnovnim stvarima i dobar je krov nad glavom,  vatru ložim za podgrevanje hrane i za kuvanje kafe. Ribe neću loviti, neka žive slobodno, nije moje prisustvo razlog da nestanu. Jesam čovek ali čovek može jesti i plodove zemlje. U blizini mi je ananas i kokos, visoko su, ali ću se popeti, uvežbala sam sve pred polazak. A moj polazak izazvao je buru, od pitanja da li sam luda do zaključka da ću umreti bez civilizacije već prve noći.  A meni je noć donela lep san, dok su jutra čarobna i dokazi da bajke postoje. Pesak je beo, voda prozirno plava. 
Peti dan sam ovde, brod će do ostrva svratiti tek deseti dan. Dovozi turiste na ostrvo, da malo iskuse divljinu i netaknutu lepotu. Možda se vratim sa njima, možda neki drugi dan. Već sam se navikla na pomisao da su svi bolesni problemi izveštačenog života iza mene. Pored mene su prošle zmije i gušteri a da me nisu ni primetili. Potpuno me poštuju.  Pronašla sam u šumi vodu, tako što sam kopala rupu gde je tlo vlažno. Izvire, ima je dovoljno, samo treba prokuvati. Uspela sam se popeti na drvo ananasa, obrađujem ga noževima koje sam ponela od kuće. Razmišljam šta bi bilo da sam stvarno izgubljena ovde, bez ičega...Preživela bih, jer je ostrvo veliko i postoji mnogo drveća sa plodovima,  a ima i vode. 
More je izbacilo školjke dok sam se borila da isečem ananas. Nisam uzela nijednu za sebe, uslikala sam ih, razgledala i uživala u njihovoj lepoti. Setila sam se jutarnje jurnjave u sivom gradu, podivljalog saobraćaja, visokih cena i šarenih izloga koji mame, gustog vazduha, stepenica, lifta.... Sve je to život i ja ću se vratiti, ali ću se  vraćati i na ostrvo. Jednom godišnje biće mi potreban podsetnik šta je stvarno postojanje, kada nema moranja i vremena, nema uslovljavanja i otrova iz ljudi. Potreban mi je zagrljaj netaknutog sveta koji mi  govori da vredim i da me nešto nevidljivo uvek voli.

Share:

Iz dnevnika mnogotrpljivih

Da li je dobro ćutati dok ti ispijaju energiju, a ne duguješ  ništa  nikome, niti si kriv dok ti kvare dane i mešaju se u tvoje dubine i tvoje misli? Trpeti zbog mira, da se ne posvađaš sa onim ili sa ovim, da se nastavi saradnja gde mora, da se neko ne naljuti, da ne pomisle pogrešno...Ćutati kada te optužuju osobe koje su ispunjene demonima besovima, prazne, opustošene i zajedljive, da li je ispravno?

Tražiš svoje i zaslužiš, kreiraš svoj raspored, svoje navike, svoje udobnosti, sitnice koje znače, stvaraš lepše dane, obojiš sivilo... I onda ti neko pokuša pokidati sve, srušiti nervni sistem, uneti nemir, zagorčati život...Nije dobro da sa takvima budeš u miru, još više da se plašiš hoćeš li ih uvrediti. Nije dobro sve radi mira, jer ne želi srce da ćuti, ono pati i želi da se brani. Nije dobro da pametan ćuti kada mu se dešava zlo i da čeka da će proći.. Pametan mora sebe da odbrani, da uzvrati, da pokaže napadaču gde mu je mesto. Pametan mora začepiti usta i onima koji su navodno dušebrižni pa mu savetuju kako da živi i šta da uradi, pametan mora sebe na prvo mesto da postavi. Pametan je jak i sluša samo Boga, jer je On jedini važan zakon iznad nas.




Share:

Sanjam da ćeš doći

 

 Sanjam da češ doći:

jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cveće svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi
i prolećnim nebom što od sreće blista;

jer pupe topole i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;

jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
jer priroda sva se za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.

Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju
.

Desanka Maksimović



Share:

Suprotnosti

Lažna stvarnost - kada čovek priča drugima "Imam sve", a onda se noću probudi u brigama i sebi kaže " Nešto nije u redu".

Smešna stvarnost - kada neko ima novac a ne sme da ga troši, dok će neko podići kredit i otputovati na Maldive.

Dosadna stvarnost - kada slušaš druge dok ti daju savete i postavljaju pitanja, dok ti pojma nemaš koji je to vrag u njihovom životu.

Nenormalna stvarnost - kada ljudi dobiju decu da bi tako bili uspešni u očima drugih, a onda se i n igraju sa njima. Kada posle nekoliko godina braka govore šta su sve mogli dok se nisu "zarobili".

Stvarnost izvan pameti - kada žene smatraju da ništa drugo ne treba da budu osim što su majke i tako potpuno zanemare da imaju svoj prirodni identitet. 

 Stvarnost bezobraznih - kada se ljudi bez dece i braka smatraju nevažnima.

Stvarnost uspešnih - kada su pregazili preko mnogih da bi postigli što žele.

Stvarnost lažnih vernika - kada puna trpeza povodom verskog praznika označava veru u Boga  i pripadnost naciji koja slavi taj dan.

Stvarnost žrtvenika - kada roditelji guše decu sa žrtvama koje su podneli umesto da pitaju decu šta bi htela i da im pomognu u njihovom putu.

Stvarnost "dobrih ljudi" koji brinu za druge - kada mrze životinje i čine im zlo, nemaju saosećajnosti ni za mače ni kuče. 

Stvarnost "pametnih" - kada visokoobrazovani i dubokoumni "spašavaju" svet preko društvenih mreža.

Stvarnost "patriote" - kada voli svoj narod tako što mrzi druge.

I tako u nedogled.



Share:

Lepota osamdesetih - Autoput do neba, serija

Poslednja vremena u kojima je cenjena lepota pristojnosti i bezazlenosti, kada nije bilo sramota biti kulturan. Kada su žene imale šansu da budu ženstvene jer im to moda nije uskratila, kada je bilo potpuno normalno da muškarci budu đžentlmeni, kulturni  i vaspitani, a deca da uživaju u svom detinjstvu u raznim igrama napolju, u da puštaju zmaja od papira, vole kućne ljubimce... 

Postoji serija "Autoput do neba", koja se prikazivala u Americi od 1984. - 1989. godine, i jako mi je žao ako nikada kod nas nije bila ni prikazivana ni popularna. Zahvaljujući sajtu Biblijski filmovi, dobili smo šansu da je gledamo, svi mi koji želimo gledati lepa filmska ostvarenja, koja su snimljena krajnje kulturno, za svaki uzrast, sa moralnom porukom i nadom bukvalno za svakoga. 

Radnja serije prati Jonathana koji je anđeo na zadatku. Umro je mlad i ostavio porodicu za sobom, ali ga je Bog preobrazio u anđela, i poslao ga na zemlju da pomaže ljudima. Jonathan Boga zove Šef i putuje iz mesta u mesta, gde ga dočekuju različite sudbine ljudi, gde ima svega što se dešava u životu, od sreće do tragedije. Njegov zadatak je da izvuče iz ljudi ono najbolje, da iskoriste nove prilike koje su im ponuđene od Boga, da se pomire, pronađu svoje mesto u društvu...U svemu tome pomaže mu Marko, simpatični policajac u penziji, koji je ujedno i toliko komičan, čovek velikog srca. Sreli su se u prvoj epizodi, kada se Jonathan pojavio kao baštovan u jednom staračkom domu gde je radila i Markova sestra. Ne samo da je pomogao starcima da otkupe dom i pretvore ga u svoju kuću, nego je i tužnoj devojci pomogao da gleda život sa lepše strane, oslobodi svoju lepotu i pronađe ljubav. Kada Marko shvati da je njegov komšija i sestrin prijatelj, ni manje ni više nego anđeo, on ostavlja alkohol koji mu je pravio probleme, i moli Jonathana da krene sa njim. Od tada, kroz svih pet sezona serije, dvojica prijatelja putuju hiljade kroz kilometara pomažući  ljudima. 

Serija koja će vas oduševiti i probuditi mnoge uspavane lepote. Nije teško biti dobar i pristojan...



Share:

Jelka od knjiga


Pisana reč spašava mozak, srce, napaja dušu, širi vidike, otvara vrata, stvara izlaz u bezizlazu. 
Ovih dana videla sam kako ljudi ređaju knjige u obliku jelke i deluje fantastično. Kada bi mnogi koji vole da da čitaju napravili ovakvu kreaciju, internet bi bio preplavljen knjigama neobičnim, jedinstvenim fotografijama. Možda bi poželeli da čitaju i oni koji su lenji za to. Ja sam od jednog dela svojih knjiga napravila nešto što liči na jelku. Mogu i ukrasi, mogle bi i svećice.Čitajmo, to je jako bitno u ovom dobu kada su mogućnosti za samoobrazovanje ogromne, al mnogi ljudi se ipak odlučuju za ono što nema vrednost, za prostatluke, za skandale i tračeve...

  • Knjiga je san koji držite u ruci .- Neil Gaiman
  • Dobra knjiga je događaj u mom životu. - Stendhal
  • Soba bez knjiga je slična čoveku bez duše. - Ciceron
  • Šta je drugo čitanje nego razgovor u tišini. - V. S. Lendor
  • Knjige su hladni, ali pouzdani prijatelji. - Sokrat
  • Čitanje neke dobre knjige korisno je za zdravlje kao i telesno vežbanje.- Immanuel  Kant
  • Osoba koja ne čita nema nikakvu prednost nad onom koja ne zna čitati. - Mark Twain

Share:

Pogled u snagu

Šta je snaga, pitam se u ovo tmurno i toplo podne, kada se sprema kraj godine i dok većina hrišćana praznuje Božić. Sigurno je to ono što osetim kada sam iznenada toliko čelična, da se radujem unapred onome što sam zamislila. Sigurno je  to ono kada iz ničega stvaram sve i konačno dobijam osećanje "Baš me briga", a da to nisu samo reči. Vraćam sam sebi, a tamo ima toliko mnogo, zastrašujuće mnogo snage. Da oprostim što mnogi ne bi, da uprkos svemu volim i da znam da je ljubav od Boga i da znam da je ova snaga Njegova potpora. Ako mi je rekao da istrajem i da budem za druge luda zboga toga, ja ću radije biti luda nego ugodna svima. Ako mi je poklonio emociju prepoznavanja šta da osetim i šta da odbijem, učiniću to za sebe, u stvari, On za mene. 



Share:

Kaluđer koji je prodao svoj ferari - najlepše poruke

 Tehnika stara preko 4000 godina, SRCE RUŽE

"Sve što ti treba da bi izvodio ovu vežbu jeste sveža ruža i tiho mesto. Prirodno okruženje je najbolje, ali i mirna soba će takođe biti dobra. Počni netremice da gledaš centar ruže, njeno srce. Ruža je poput života: duž puta nailazićeš na trnje, ali ako veruješ u svoje snove na kraju ćeš preći preko trnja i stići do blistavog cveta. Nastavi da gledaš ružu. Uoči njenu boju, kvalitet i oblik. Oseti njenu krhkost i razmišljaj samo o tome kakvu divnu stvar imaš pred sobom....Uskoro će tvoj um biti jači i disciplinovaniji."


"Proces je direktan: kada neželjena misao zauzme centralno mesto u vašem umu, istog trena je zamenite drugom oplemenjujućom.To je kao da je vaš um đžinovski projektor za slajdove, a svaka misao vašeg uma jedan slajd. Kad god se negativan slajd pojavi na ekranu, preduzmi brzu akciju i zameni ga pozitivnim".
Samospoznaja je kamen temeljac ovladavanja samim sobom. Drugi korak jeste da jednom zauvek shvatiš da isto tako lako kao što si dozvolio pristup crnim mislima, možeš da ih zameniš veselim."
"Da bi oslobodio potencijale svog uma, tela i duše, moraš prvo da obogatiš svoju maštu. Stvari se uvek oblikuju u dva puta: prvo u radionici uma a zatim, i samo tada, u stvarnosti. To je "indigo štampa", pošto sve stvoriš u svom spoljašnjem svetu ima svoj začetak u tvom duhovnom svetu na veoma slikovitom ekranu uma. Kada naučiš da kontrolišeš svoje misli i bujnu maštu, sve što na ovom svetu poželiš  u potpunosti, neiskorišćeni potencijali će probuditi u tebi. Počećeš da oslobađaš pravu snagu uma da bi stvorio onu vrstu čarobnog života, koji zaslužuješ."

Strah nije ništa drugo do mentalni monstrum koga si sam stvorio, negativni tok svesti. Kada strah podigne svoju ružnu glavu, brzo je odseci. Sistematski traži i uništi svaki strah koji se tajno ušunjao u tvrđavu tvog uma.

Pronađi šta je to što zaista voliš da radiš i usmeri svu svoju energiju ka tome. Kada jednom skoncentrišeš svoju mentalnu snagu i energiju da slediš ono što voliš, izobilje će poteči tvojim životom  i sve tvoje želje će se ispunjavati jednostavno i lako. 
Kada vas motiviše neki veliki cilj, neki izvanredan  projekat, vaše misli kidaju stege koje ih sputavaju, vaš um prevazilazi granice, vaša svest se širi u svim pravcima, i vi ste u novom, velikom, divnom svetu. Uspavane snage, sposobnosti i talenti dolaze do izražaja i vi otkrivate  da ste postali veća osoba nego što ste ikada sanjali da ćete biti.

Poznavanje samog sebe jeste DNK samoprosvetljenja. To je veoma dobro, u stvari, to je esencijalna stvar.
Share:

Svetlo sa krova zgrade - Šesti deo


Nedeljom nije želeo da radi a njegova novostečena prijateljica imala je slobodan dan. I konačno je sunce učinilo svoje, ugrejalo je vode u kojima se možemo kupati, donelo je letnje radosti i duge dane, tako da vam se čini kako nikada neće doći zima. 

Zvao je Petra i Sanju da krenu sa njim na reku i priznao im da namerava pozvati i Saru. Oni  su se spremali za  gradski bazen ali ovo im je zvučalo  mnogo privlačnije. Biće interesantno otići sa Ognjenom bilo gde, naročito sada kada je i nova komšinica tu. Na kratko su je jednog dana upoznali i saznali od Ognjena da je dolazila kod njega. Drago im je bilo ako se to prijateljstvo pretvori u ljubavnu vezu, njihova dečija srca su se radovala tuđoj sreći. 

Odveo ih je na mesto gde nema previše ljudi, jer je to bilo mesto gde plaža nije sređena. Nekih stotinak metara od buke, gde su mogli da biraju hladovinu ili sunce. Voda je bila tek mlaka i ne baš tako čista jer su kiše do skora padale, ali  neopisivo lepo je sedeti pored nje i kupati se bar u plićaku. Nedaleko od njih ribari su mali svoj kamp i kuvali čorbu napolju, zaljubljeni par je sedeo pokraj vode, jedna četvoročlana porodica se igrala sa psom. Malo dalje od njih brujalo je sve na plaži, od  muzike u drvenim kafićima do raznih povika dece i odraslih. Ognjen je tražio da mu budu iskreni gde zaista žele provesti dan i svi su se složili da je mesto gde trenutno jesu, savršeno. Bili su kao porodica, poput starijih i mlađih sestara i braće, mada su Ognjen i Sara osećali sve jaču privlačnost. Pokušavao je da se izbori sa svojim željama i da je ne dotiče, da čak više i pliva dalje od nje, samo da je ne bi uplašio i da bi pokazao toplinu drugarstva. Bilo mu je jasno, ako ona bude htela nešto više od toga, to će vreme pokazati. Sanja i Petar su veselo čavrljali, pričali im kakve planove imaju za ovo leto. već su prali sudove u jednom restoranu, da bi imali za večernje izlaske i to im je bilo dovoljno. Nije bilo šanse da odu negde na letovanje, osim u selo kod rodbine. Bez obzira na to, izgledali su kao stvarno srećni, ništa im nije stvaralo tegobu. Kada su se udaljili od starijeg para, Sara i Ognjen su pričali o njima, zadivljeni koliko su ovi tinejđžeri savršeni, kao nestvarni u današnje vreme. Zaslužili su da ih Bog blagoslovi na svom koraku. Ove osobe će svoj život uzeti u svoje ruke, uvek će biti vladati situacijom, pribrani, pošteni, vredni. Baka ih je naučila da budu fokusirani na vrednosti, da se opredele za mogućnosti, da prihvate sve dobro što im se nudi. Nisu imali đžeparac ali su radili da bi ga dobili, što je za njih bilo poput blagoslova. Nisu mogli svake godine na more ili planinu, ali će uštedeti novac za bazen i za skromnije izlete. Od njih su odrasli mogli da nauče.

Zajedno su ručali, tako što su postavili sve na mušemu koju je Ognjen poneo, a nije mu umaklo i da donese glinene čaše, koje je obojio u svetlo plavu boju, šaranu žutim linijama. To je predstavljalo   nebo  i sunce, letnji dan. Nisu krenuli sve do predveče, mada se druženje nastavilo na krovu, do ponoći. Sara je insistirala da donese večeru, i učinila je to tako što je napravila dve ogromne pice i kupila svakome po sladoled. Pozvali su i dvoje starijih prijatelja, Zagorku i Blagoja, ali oni su otišli u šetnju do doma penzionera, gde se održavalo slavlje u nečiju čast. 

Ostali stanari govorili su o njima kao da su stranci koji su prisvojili zgradu. A krov zgrade je cvetao. U avgustu, Ognjen je napravio izložbu svojih radova, baš na krovu, gde su konačno došli i ostali susedi, mnogi njegovi prijatelji, brat sa porodicom, ali i mušterije koje vole Ognjenove radove, prolaznici koji  su videli oglasnu tablu. Svu zaradu, a bilo je mnogo novca tog dana, želeo je da pokloni Petru i Sanji. Dugo su se opirali, kao i njihova baka, ali nije bilo svrhe odbijati ga. Želeo je da deca imaju pristojnu sumu novca za početak školske godine. Gospođa Zagorka nije znala kako da mu se zahvali dok je Ognjen govorio da njoj treba zahvaliti što tako dobro izvodi na pravi put dvoje dece u pubertetu. 

Jesen je došla, topao septembra, zlatan i drag, samo ako ga prihvatimo kao novi početak. Obično žalimo za letom, ali samo treba biti fokusiran na vrednosti i lepšu stranu. 

Sara je odjednom dobila obaveštenje da se mora preseliti iz stana, jer je na prodaju. Da je bila sama, možda bi ovo bio problem za nju,ali bila je u ljubavnoj vezi sa Ognjenom, od onih dana posle prvog odlaska na reku. Posle je bilo više takvih dana, večernjih izlazaka, šetnji, vožnje...Kada ju je odveo do svojih radnji i upoznao sa familijom, a zatim je odveo kući, izrazio je želju da budu više od prijatelja. Ne samo da ga je već od prvog dana volela i bila zaljubljena u njega, već je doživela najveće moguće poštovanje od muške strane, kakvu je želela i zasluživala. Venčali su se do kraja godine, dok su Petar, Sanja i Zagorka ostali njihovi najbolji prijatelji koji su sa njima delili i sređivali krov zgrade.

Kraj



Share:

Ružin lavirint u Visokom

Svi na prostoru bivše Jugoslavije danas dobro znaju ko je Semir Osmanagić i da se u Visokom nalazi piramida, jedna od najvećih u svetu. Ali sigurno mali broj ljudi ima uvid u to šta je Ružin lavirint koji je Visokom poklonila američka književnica Ketlin Mekgovan, 20.03.2019.godine

Samo ko je čitao knjige ove neobične žene, taj zna koliko je život posvetila istraživanju istorije hrišćanske jeresi. Kroz njena pisana dela saznajemo da su kroz dve hiljade godina postojali drugačiji hrišćani, pokret Nazareni, čija je osnova učenja bila ljubav između muškarca i žene i  ravnopravnost, kao i to da Bog ima i ženski princip u sebi. Takođe tvrdi da je potomak svete loze koja je nastala od Hrista i Marije Magdalene. Ružin lavirint sadrži osnovu hrišćansko - nazarenske vere i ostavljen je u mnogim hramovima širom sveta, kao poruka za vreme kada će se o tome govoriti slobodno. Najpoznatiji Ružin lavirint jeste na podu katedrale u Šartru.

Ružin lavirint ima u centru cvet sa šest latica, a svaka latica ima značenje iz jednog stiha molitve Oče naš. Svaki stih za sebe ima posebno značenje:

- Vera:Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje

- Predaja: Da dođe carstvo tvoje 

- Služba : Da bude volja tvoja i na zemlji kao i na nebu

-Izobilje: Hleb naš nasušni daj nam danas

-Praštanje: Oprosti nam dugove naše kao što smo i mi oprostili dužnicima svojim

- Snaga: I ne uvedi nas u iskušenje nego nas izbavi od zla.

A sam simbol ruže jeste ljubav. Po tom starom učenju o kojem Ketlin piše, vernik bi hodao stazama lavirinta i molio bi se u sebi dok ne stigne do centra ruže, gde ga čeka prosvetljenje, božija ljubav, samospoznaja, bilo šta neobično ili što očekuje od svog puta ka Bogu. A naši susedi imaju u Visokom takav lavirint, tamo gde tvrde da postoji jaka energija oko piramida. Bilo bi dobro da se Ružin lavirint više promoviše i da ljudi češće odlaze na to mesto ljubavi. Njegova svrha i lepotu imaju daleko veći značaj od samog poklona koji je ostavila Ketlin Mekgovan.

Ružin lavirint u Visokom

Ržin lavirint u katedrali u Šartru


Share:

Najlepše iskustvo u danima posta

Ponekad se desi da ono u  šta nismo verovali, unese delič Neba u nas. 

A onda sam rešila ovih dana da postim na vodi, u želji da se pričestim, prvi put posle više od petnaest godina rada u maloprodaji. Sve godine unazad verovala sam da ne mogu to uraditi jer mi je potrebna jaka hrana zbog fizičkog rada, zbog imuniteta, da se ne desi prehlada ili problemi sa niskim pritiskom... Međutim, sve je obrnuto. Samo sam prvi dan osećala glad. Već od sutradan uopšte više nisam osećala želju ni za mrsnom hranom niti za slatkišima od kojih sam vrlo često zavisna. 

Stomak nije težak a sita sam. 

Ne razmišljam šta mi se jede i hoću li pribeći nekoj hrani ako sam nervozna. Moja omiljena hrana ovih dana je kečap sa hlebom, pekmez i krompir. 

Nervoze nema, imam snage da radim. Idem na trening aerobika, radim i bolje nego kada sam prejedena. 

Nema niskog pritiska, nema malaksalosti. Najveće je čudo da su ovi dani PMS-a i prvi put nisam poludela od nervoze i ne traži mi se da jedem i slatko i slano u svaki čas. Bubuljice koje su krenule pre posta, povukle su se. 

Moja kosa koja se toliko brzo masti, da izdrži svega dva dana posle pranja, čista je danas tri dana nakon pranja i nakon aerobika sinoć. 

Zaključak

Naša glad je normalna sve dok se ne pojavi glad koja je želja da se pobegne iz stvarnosti. Kada mi se nešto lepo događa ili uzbudljivo, ne razmišljam šta bih sada ili posle mogla pojesti. Jer je to u glavi. I kada pojedem čokoladu, posle nje u meni je ista praznina a želudac pati. Kada mislim da ću biti jača posle jakog obroka, ako me je obuzela malaksalost, vrlo često to se neće desiti. Biće mi isto. 

Raspoložena sam  bez razloga, vedra, nema pritiska u glavi, ne bole me oči, nema probadanja kroz kapke. Sve je dobro. A i molitva ima posebnu draž. Znam da ću nastaviti da jedem sve kada post prođe ali sada znam šta leči sve tegobe, a to nije skup lek, to je jednostavno čišćenje organizma hranom na vodi. Izvukla sam pouku da mi slatkiši neće pomoći da pobegnem iz bilo čega, već su tu da ih jedem sa zadovoljstvom i umereno. Za stvarnost potreban je unutrašnji mir, molitva i vedrina...



Share:

Svetlo sa krova zgrade ( Peti deo)

Kiša u junu ume biti dosadna i tako uporna, kao da hoće uništiti deo leta. Ognjen je dovršio rad na kolekciji šolja za čaj i kafu, izgledalo je odlično. Njemu je rad na krovu predstavljao posebno zadovoljstvo, bez  obzira na vremenske prilike. U maloj kućici bilo je dosta udobno, dušek je poslužio za odmor a bilo je i nešto hrane na polici. Njegovi proizvodi išarani raznim dezenima, stajali su na stolu i za koji dan biće spremni za prodaju. 

Nadao se odmoru krajem avgusta, na nekoj mirnoj obali mora, samo da pronađe takvo mesto. Zamišljao je raj  gde će slušati galebove i talase, bez gužve i dreke. Prošle godine je  otišao sa bratom i njegovom porodicom na udarno turističko mesto, bilo je lepo i bučno, ali je nakon toga poželeo nešto mirnije i posetio planinu na nekoliko dana, samo da smiri misli. Ova godina donela mu je prelepo i uzbudljivo utočište. Posmatrao je kako sve tako lepo izgleda i pod kišom, tepih trava je dobijala svežiju boju, klupe su izgledale živahnije, cveće se blago povijalo...

Jedan papir je izleteo iz kućice, vetar ga poneo sa stola, Ognjen ustade da ga vrati. Bilo je tu dosta stavki, uglavnom podsetnici za neke sitnice koje bi mogao da zaboravi. Odjednom je imao osećaj da su se vrata krova otvorila i da je video nekoga. Isto tako, brzo su se zatvorila.

Pomislio je da je možda neko stidljivo dete iz zgrade, jer su deca najviše volela da mu dolaze gore. Otvorio je vrata sa osmehom i video devojku koju je juče sreo na stepenicama. Nosila je kantu i briska za ribanje. Imala je na sebi odsečene farmerice, iznošenu belu majicu i papuče. Uplašeno ga je pogledala i krenula dole.

- Izvinite, ja čistim, pa sam pomislila da ima nešto i gore.- zbunjeno je odgovorila na njegov upitni pogled i krenula. 

- Dođite slobodno. Ne treba mi čišćenje, ali mislim da smo se sreli juče. Jeste vi nova stanarka?-

- Jesam, odmah ovamo na potkrovlju. Čistim preko jedne agencije, pa sam preuzela i ovde.-

Imao je osećaj da je otvorila vrata iz radoznalosti i nije se nadala da će je on videti. Morala malo i da se osmehne.

- Lepo je gore. Čula sam da je neko uredio krov...divno je.- 

Sišao je tri stepenika do nje i pružio ruku.

- Ognjen. Ja sam taj čudak sa krova, uređujem gore svoju grnčariju. Trenutno ne radim ništa osim što posmatram kišu, pa sam pomislio da je neko dete krenulo kod mene i zbog toga sam otvorio vrata.-

- Drago mi je, Sara...Ostala sam bez posla tamo gde sam baš dugo radila i morala sam nekako da se snađem. -

- Lepo, važno je biti svoj. - izgovorio je to tako umirujuće i prijateljski, da je odmah osetila bliskost.-

- Da, to me vodi. Kada prestane kiša, ja ću doći gore da vidim kako je. Znate, bašte na krovovima zgrada, viđala sam samo na slikama.-


- Onda ste došli na pravo mesto. Slobodno, i kada nisam tu, vrata su otvorena.-

Sara je pod velikim utiskom ušla u stan i smestila pribor za čišćenje u kupatilo. Pogledala se u ogledalo i osetila olakšanje što uopšte nije izgledala raščupano i zapušteno. Srećom, kosa je bila uvezana uredno, nije izgledala loše pred ovim čovekom koji kao da je pao sa neba ili došao niotkuda. Bio je toliko lep, bezazlenog ponašanja, srdačan...Otišla je pod tuš i sebe blago ošamarila da se ne bi počela zanositi. Život ju je naučio da nema zanosa i ništa više bez detaljnog razmišljanja. Presvukla se u svoju omiljenu, svetlo plavu haljinu, koja se lepršala do kolena i pila kafu na terasi, ali je žalila što ne može sa te strane videti krov. One tople oči i još lepše reči kao da su je opsedali. 

Popodne je kiša prestala i sunce je ponovo ugrejalo, mirisao je dobro nakvašeni beton, vazduh sve topliji kao da tek svanjiva. Sara nije htela da bude napadna i odmah ode u posetu komšiji, ali jeste sutradan, posle podne  kada se vratila s posla. Bilo je jako toplo, a na krovu verovatno preko trideset pet stepeni. Htela je da bude ljubazna i  napravi limunadu u staklenom bokalu, pa kako bude. Ponekad se odrasli umeju ponašati smešnije od dece, pomislila je.

Gore je ostala zatečena lepotom krova koji je ličio na parkić. Po travi je bilo dosta grnčarskih proizvoda koji su se sušili nakon ulepšavanja. Sve je izgledalo čarobno i nestvarno. Još nije stigla da se osvrne na kućicu, razgledala je proizvode, dok je Ognjen posmatrao nju  i topio se od miline. Zbunjena, slatka devojka u plavoj haljinici, držala je bokal u ruci i ponašala se kao da je Alisa u zemli čuda. Imala je bezazlenu dušu, poput blizanaca Petra i Sanje. Tiho ju je pozvao, da se ne bi uplašila.

- Tu sam, Saro!-

Iznenađeno se okrenula i tek tad shvatila da je prošla kraj kućice a da je skoro i ne primeti. Ognjen je sedeo nad knjigom, a pored njega je duvao ventilator na baterije. 

- Izvini...ja sam se zanela. Prelepi su ti proizvodi.-

- Hvala. Izaberi jedan i nosi ga. -

Zbunjeno je ušla u kućicu u kojoj i nije bilo tako vrućina. On je pomerio ventilator u ćošak i namestio stolicu za nju.  Sve je bilo uredno i čisto, svaka stvar na svome mestu.

- Ovo je sve tako savršeno...Evo, donela sam limunadu. -

- Hvala ti, i onako mi je ostala samo flaša vode. - 

Nasuo je limunadu u dva lončeta od gline, bila su išarana crvenim cvetovima.

- Upeklo je dobro. Hteo sam otići kući ili negde na kupanje, ali mi je ostalo  još posla. Sutra ću uzeti slobodan dan, samom sebi.-

- To ti je odlično, kada sve radiš za sebe.- rekla mu je iskreno dok se u njegovim očima ogledala toplina prijatelja.

Malo po malo, Sara mu je ispričala svoju dosadašnju sudbinu i borbu. Osetio je kako mu se stvara grč u stomaku od pomisli kroz kakve tuge je ova divna žena prošla. I on je njoj ispričao svašta o sebi. Imali su dosta sličnosti, odakle se stvorio utisak da se nisu sreli slučajno.

Nastaviće se...


  












Share: