Пређи на главни садржај

Svetlo sa krova zgrade - Šesti deo


Nedeljom nije želeo da radi a njegova novostečena prijateljica imala je slobodan dan. I konačno je sunce učinilo svoje, ugrejalo je vode u kojima se možemo kupati, donelo je letnje radosti i duge dane, tako da vam se čini kako nikada neće doći zima. 

Zvao je Petra i Sanju da krenu sa njim na reku i priznao im da namerava pozvati i Saru. Oni  su se spremali za  gradski bazen ali ovo im je zvučalo  mnogo privlačnije. Biće interesantno otići sa Ognjenom bilo gde, naročito sada kada je i nova komšinica tu. Na kratko su je jednog dana upoznali i saznali od Ognjena da je dolazila kod njega. Drago im je bilo ako se to prijateljstvo pretvori u ljubavnu vezu, njihova dečija srca su se radovala tuđoj sreći. 

Odveo ih je na mesto gde nema previše ljudi, jer je to bilo mesto gde plaža nije sređena. Nekih stotinak metara od buke, gde su mogli da biraju hladovinu ili sunce. Voda je bila tek mlaka i ne baš tako čista jer su kiše do skora padale, ali  neopisivo lepo je sedeti pored nje i kupati se bar u plićaku. Nedaleko od njih ribari su mali svoj kamp i kuvali čorbu napolju, zaljubljeni par je sedeo pokraj vode, jedna četvoročlana porodica se igrala sa psom. Malo dalje od njih brujalo je sve na plaži, od  muzike u drvenim kafićima do raznih povika dece i odraslih. Ognjen je tražio da mu budu iskreni gde zaista žele provesti dan i svi su se složili da je mesto gde trenutno jesu, savršeno. Bili su kao porodica, poput starijih i mlađih sestara i braće, mada su Ognjen i Sara osećali sve jaču privlačnost. Pokušavao je da se izbori sa svojim željama i da je ne dotiče, da čak više i pliva dalje od nje, samo da je ne bi uplašio i da bi pokazao toplinu drugarstva. Bilo mu je jasno, ako ona bude htela nešto više od toga, to će vreme pokazati. Sanja i Petar su veselo čavrljali, pričali im kakve planove imaju za ovo leto. već su prali sudove u jednom restoranu, da bi imali za večernje izlaske i to im je bilo dovoljno. Nije bilo šanse da odu negde na letovanje, osim u selo kod rodbine. Bez obzira na to, izgledali su kao stvarno srećni, ništa im nije stvaralo tegobu. Kada su se udaljili od starijeg para, Sara i Ognjen su pričali o njima, zadivljeni koliko su ovi tinejđžeri savršeni, kao nestvarni u današnje vreme. Zaslužili su da ih Bog blagoslovi na svom koraku. Ove osobe će svoj život uzeti u svoje ruke, uvek će biti vladati situacijom, pribrani, pošteni, vredni. Baka ih je naučila da budu fokusirani na vrednosti, da se opredele za mogućnosti, da prihvate sve dobro što im se nudi. Nisu imali đžeparac ali su radili da bi ga dobili, što je za njih bilo poput blagoslova. Nisu mogli svake godine na more ili planinu, ali će uštedeti novac za bazen i za skromnije izlete. Od njih su odrasli mogli da nauče.

Zajedno su ručali, tako što su postavili sve na mušemu koju je Ognjen poneo, a nije mu umaklo i da donese glinene čaše, koje je obojio u svetlo plavu boju, šaranu žutim linijama. To je predstavljalo   nebo  i sunce, letnji dan. Nisu krenuli sve do predveče, mada se druženje nastavilo na krovu, do ponoći. Sara je insistirala da donese večeru, i učinila je to tako što je napravila dve ogromne pice i kupila svakome po sladoled. Pozvali su i dvoje starijih prijatelja, Zagorku i Blagoja, ali oni su otišli u šetnju do doma penzionera, gde se održavalo slavlje u nečiju čast. 

Ostali stanari govorili su o njima kao da su stranci koji su prisvojili zgradu. A krov zgrade je cvetao. U avgustu, Ognjen je napravio izložbu svojih radova, baš na krovu, gde su konačno došli i ostali susedi, mnogi njegovi prijatelji, brat sa porodicom, ali i mušterije koje vole Ognjenove radove, prolaznici koji  su videli oglasnu tablu. Svu zaradu, a bilo je mnogo novca tog dana, želeo je da pokloni Petru i Sanji. Dugo su se opirali, kao i njihova baka, ali nije bilo svrhe odbijati ga. Želeo je da deca imaju pristojnu sumu novca za početak školske godine. Gospođa Zagorka nije znala kako da mu se zahvali dok je Ognjen govorio da njoj treba zahvaliti što tako dobro izvodi na pravi put dvoje dece u pubertetu. 

Jesen je došla, topao septembra, zlatan i drag, samo ako ga prihvatimo kao novi početak. Obično žalimo za letom, ali samo treba biti fokusiran na vrednosti i lepšu stranu. 

Sara je odjednom dobila obaveštenje da se mora preseliti iz stana, jer je na prodaju. Da je bila sama, možda bi ovo bio problem za nju,ali bila je u ljubavnoj vezi sa Ognjenom, od onih dana posle prvog odlaska na reku. Posle je bilo više takvih dana, večernjih izlazaka, šetnji, vožnje...Kada ju je odveo do svojih radnji i upoznao sa familijom, a zatim je odveo kući, izrazio je želju da budu više od prijatelja. Ne samo da ga je već od prvog dana volela i bila zaljubljena u njega, već je doživela najveće moguće poštovanje od muške strane, kakvu je želela i zasluživala. Venčali su se do kraja godine, dok su Petar, Sanja i Zagorka ostali njihovi najbolji prijatelji koji su sa njima delili i sređivali krov zgrade.

Kraj



Коментари

Популарни постови са овог блога

Eseni - ljudi iznad svog vremena

  Odlomak iz   knjige ''Sveti gral, sveta krv'' Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga ...

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...