San
Dan za danom prolazi, jutro za jutrom svanjiva, sve je laž.
Prolaze godine, život u krug vrti se, sve je san, vešta iluzija.
Da li mogu da upamtim sebe, svaki put kada se zaboravim?
Kada ću uspeti od noći da stvorim dan, i da budna živim san?
Noć je, svašta mi pada na pamet, dok ne setim se da sve je san.
Smišljam reči da objasnim koliko je besmisla u svemu, koliko su laži važne.
Sedim i gledam crveni mesec, da li je i on samo deo drame?
I jutro kada svane, koliko zaista svetla ima u početku dana?
Šta je istina a šta varka?

Коментари
Постави коментар