Пређи на главни садржај

Knjiga Njegova postoji

 

Ova knjiga nije nastala da pokori.
Niti da uzvisi jednoga nad drugima.Ona je rođena da podseti na ono što je bilo pre reči, pre kamenih gradova, pre zaborava.
Ti koji si pronašao ove redove, znaj: nisi zalutao.
Ova knjiga ne uči, ona budi. Ne naređuje, već šapuće.
Ne drži te za ruku, već otvara vrata koja su oduvek bila pred tobom.
Postoje svetovi koje ne vidiš, ali ih nosiš u sebi. Postoje istine koje ti nisu izgovorene, ali tvoje srce ih pamti.
Ako želiš da čitaš ovu knjigu, nauči da slušaš tišinu. Jer te reči koje slede nisu za glasove sveta, već za oganj duše. U početku, nije bilo tame. Nije bilo ni svetlosti. Bilo je samo Jedno, bez straha, bez granica, bez pitanja. Iz tog Jednog si i ti. Ne pripadaš ovom prahu, niti hladnoj tišini smrti. Ti si glas u pesmi što nikada nije prestala. Tajna knjiga postoji. I ti si njeno živo poglavlje.
Ne vidiš je očima, niti je možeš uhvatiti rukama. Ona spava u svetlosti zaboravljenih mesta, u tišini kamenih hramova, u šaptu vetra što prolazi kroz drevna vrata. Pisac te knjige nije ostavio potpis. Njegov dah je u svakom slovu, njegovo srce u svakoj tišini između reči. Onaj koji traži Istinu, ne traži knjigu – već prisustvo koje je knjiga samo oslikala. Tajna knjiga postoji.
Čuva je zemlja, nebo i duša onih koji su sačuvali svoje oči čistima.
Nije napisana mastilom što bledi, već svetlom koje nikada ne gasne.
Ako zatvoriš oči, ako ućutkaš svet, možda ćeš i ti čuti šapat njenih stranica. Jer ona te nije zaboravila. Ona čeka. Čeka tvoje buđenje.
Na slici su prikazi knjiga u kojima živi ideja da je Isus napisao knjigu svojom rukom i da je to negde skriveno...Postoji stara ideja da je neka izvorna, istinita poruka potisnuta ili sklonjena. Ljudi često osećaju da današnja religijska tumačenja ne odražavaju u potpunosti ono što je Isus stvarno mislio.
 
 
 
 Knjige Slavica Mijatović

Коментари

Популарни постови са овог блога

Eseni - ljudi iznad svog vremena

  Odlomak iz   knjige ''Sveti gral, sveta krv'' Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga ...

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...