Vrlo često pomislim da je sve laž i da ne postoji ništa, da se učinim i sama sebi. Možda i ja ne postojim.
Potreba za samoćom javi se onda kada drugi traže ili očekuju previše, nameću priče i savete, dok ne primećuju sami sebe i svoje praznine. Kada buka pređe granice i prisustvo okoline izgubi svaku svrhu. Ima dana kada je svega previše. U samoći, čini mi se, sve postoji. I misao i dah, i planovi i želje, pauza i želja za nastavkom.
Program za ljude, koji govori da smo pripadnici određenih vera, jeste program iluzije i varke. Svi pripadamo Jednom i duhovno ne možemo biti podeljeni.
Program da nam treba samo ono što moramo i da nam ne treba ništa za sreću, sve je nametnuta iluzija. Ne postoji moranje, samo nepostojeće pravilo iz glave u glavu.
Nema ničega osim onoga što uradimo iz srca.
Коментари
Постави коментар