Пређи на главни садржај

Kafa i ljudi

Dešava se...

" Samo još ovo da završim pa ću da skuvam kafu. Nikako da stignem."
" Htela sam da popijem kafu malo pre, ali imam posla, ne stigoh."
" Samo što sam skuvala kafu, neko me zove. "
" Ohladila mi se kafa, nisam je trebala ni poželeti na ovom ludom poslu."
" E, sad ću da popijem kafu posle ručka."
" Nestade struje, ne mogu ni kafu popiti."




Jutro
" Baš mi je dobra ova kafa, odavno nisam bolju skuvala."
" Dobro je što me je  kafa razbudila. Jedva sam progledala."

Podne

" Mogli bismo još po jednu kafu, ona prva se ne računa."

Veče

"Popila bih kafu ali neću moći zaspati noćas."

Prijatelji

" Hajde da se jednom nađemo na kafi, da se ispričamo."

Posle godinu dana...

" Eee,  nikako da da popijemo onu našu kafu."
" Haha, hajmo online. Vidi što je lepa ova slika."
" Haha, evo ti gif, još je lepši."



Odvajkada, od kada postoji, ovaj napitak je toliko značajan i toliko često se spominje u svakodnevnici. Kao neki prikačeni detalj, pratilac ili delić rasporeda u našoj obdanici. Pomislim da ljudi nisu ni svesni toga i pitam se da li bi nastala opšta panika ako bi kafa jednostavno prestala da postoji. Šta bi koristili umesto nje? Verovatno svašta a ne bi uspeli da joj nađemo pravu zamenu. Prosto neverovatno koliko je nešto važno u životu a bez čega bi se moglo živeti. Postoje ljudi koji ne piju kafu i to je po meni jako dobro. Nisu zavisni od kofeina i ne treba im šolja napitka da bi se opustili. Mogu da započnu dan i naprave sebi pauzu i bez kafe. Jer, čovek je ipak jači od svega, samo lenj. Da, kafa je lepa, ali preterujemo. Mada, stvarno je lepo popiti je u bilo koje doba, naročito ujutru ili na pauzi nekog velikog posla. Možda nam je ona dar od Boga, možda porok, ali je sastavni deo života...





Коментари

Популарни постови са овог блога

Eseni - ljudi iznad svog vremena

  Odlomak iz   knjige ''Sveti gral, sveta krv'' Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga ...

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...