Пређи на главни садржај

Odvedi sebe

Moraš sebe odvesti na mesto gde te drugi nikada neće voditi. Najlepše, smešteno u najdubljem delu duše, odakle najlepše slike izviru. Kao što voda izranja iz brega, osvežava sve oko sebe, stapa se sa bojama i donosi olakšanje. Ono mesto gde je sve bezazleno i sve je SADA, bezvremeno, bez tereta današnjice i suvišnih reči koje dolaze od drugih.

Ljudi pričaju samo da bi nešto rekli. Slušaj samo  one koji biraju lepotu.
Ljudi ne znaju rešiti svoje probleme a hteli bi rešiti tuđe.
Oboji svoj svet lepim slikama, uvek ima razloga i mesta za lepotu.

Postoje bajke u kojima deca otvaraju stari ormar u sobi i prolaze kroz njega u drugi svet. 
To može biti prolaz u najdublji deo naše unutrašnjosti gde je sve baš onako kako treba. 
Tu smo samo mi i odrazi naših misli.
Ništa ti ne može biti a da nisi privukao, zato pazi na svoj magnetizam.

Odvedi sebe gde je voda i gde će ti pročistiti sve što nije valjalo. Voda je prijatelj i boginja, samo ako joj pošalješ ljubav. 
Zamisli da si tamo gde šire lepu priču umesto što misle o juče i mogućem sutra, a nema ničega osim sada.

Prolaz u "ormaru" uvek postoji, ne moraš ga tražiti, samo pogledaj u sebe. Pogledaj svoj odraz u ogledalu i zapitaj se šta hoćeš. Kojim ćeš bojama umotati dane, zavisi samo od tvoje odluke. 


Коментари

Популарни постови са овог блога

Eseni - ljudi iznad svog vremena

  Odlomak iz   knjige ''Sveti gral, sveta krv'' Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga ...

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...