Priča jedne duše - sve je igra


Šta se to desilo nekada davno?

Poželeli smo da živimo u telesnom obliku. Razlog je planeta koja je najlepša i najbogatija u Svemiru. Bilo nam je dosadno. Mi ne osećamo ništa osim ljubavi i radosti postojanja. Gradili smo raj za rajem, razne svetove. Onda smo primetili Nju - Zemlju. Tvorac je ovaj put prevazišao i sebe. Rešili smo da od tog tla napravimo sebi tela i uskočimo u njih. Da budemo materijalna bića sa svim iskustvima, da pijemo vodu, jedemo svo to prekrasno voće, da osetimo još jednu vrstu ljubavi - telesnu. Dobili smo upozorenje od Tvorca da ćemo u tim figurama doživeti ono za šta nismo znali da postoji. Ali nije nam zabranio jer nas je stvorio kao slobodna bića. I tako je nastao svet pun patnje. Od tada naša misija jeste pobeda svetla, preobražaj tame u svetlo.


Šta ste prvo učinili, pre nego što ste prisvojili Zemlju?

Uništili smo dinosauruse i zmajeve. Ta bića su postojala i nismo se u ljudskim telima mogli nastaniti dok njih ne uništimo. I u životinjama su nastanjene duše, vrsta drugačija od nas, energije koje su izabrale da se rađaju u drugom obliku. Sklopili smo sa njima dogovor i uništili sve opasne zveri. Ali kada nas je prevario ljudski um koji smo potcenili, ono što ljudi zovu Ego, desilo se i da su životinje postale neprijatelji sebi i ljudima. Pojavila se tamna materija na koju nas je Tvorac upozorio. I od tada, rađamo se iz života u život na Zemlji, kako bi pobedili tamu Ega, a da bi je pobedili moramo prvo zaboraviti da smo svetlosna bića. Buđenje je onda kada se čovek seti da je svetlosno biće u zemaljskom telu. I to je pobeda. Kao i svaka pobeda dobra nad lošim. Malobrojni su izabrani da se rode bez Ega, od njih je Isus najpoznatiji. Svojom voljom je pristao na raspeće kako bi dokazao moć vere i da će onaj unutar njega oživeti telo.

 Postoji li Pakao i Raj?

Svet sačinjen od čiste energije jeste Raj. Pakao je kada materijalni um pobeđuje dušu dok ona spava. Ali u svakom materijalnom životu kad tad počinju da se dešavaju stvari koje teraju na buđenje. Pakao je kada se duša dobrovoljno rodi da bi otplatila greške iz prošlog života, da bi došlo do ravnoteže u Univerzumu. Ali Pakao koji je opisan u nekim religijama, kao i te tamne sile sa oblikom i razumom, đavo, demoni, to ne postoji. Sve je samo manifestacija Ega koji caruje Zemljom. Naša volja da se rodimo u fizičkim telima i prizemimo se u ljudske emocije, naša volja da kreiramo čoveka, to je silazak iz Raja, ono što se u religijama govori kao i o padu iz Raja.



Znači, sve je igra?

Sve je igra, ovaj svet je manifestacija nefizičkog, predstava, dogovor, potrebno iskustvo. Zato vas Isus uči da budete kao deca i ne brinete. Zato je Budina Nirvana put do svoje unutrašnje istine. Svako ima deo Oca u sebi. Ako budete bezbrižni i osetite radost postojanja, duša će se probuditi i neometano odraditi svoj plan a to je ono što se zove sudbina ljudska. A to je ono najteže, ljudski um bi stalno da se plaši i da ima molitvu bez vere, religije koje ne razume.

Šta je sa lošim ljudima?

Spavači. U njima caruje prolazni, fizički um, ono što je prividno, što smo kreirali, pa nas je prevarilo. U svakom lošem čoveku duša spava i ne budi se jer je on previše na niskim vibracijama. Umesto što se borite protiv njih, shvatite da je sve iluzija i da je unutar tog tela svetlosno biće koje nije uspelo doći do izražaja. Svojim lepim mislima, možete ga probuditi. Šta mislite, na šta se odnosi učenje ko tebe kamenom ti njega hlebom? Shvatate li zašto je to rečeno ?


Podelili ste se, svako na dva dela? Twin Flames?

Morali smo, radi postojanja dve vrste ljudi, da bi se sami razmnožavali. Svako od nas podelio se na muško i žensko, na Adama i Evu. Problem za Ego je nastao što ne prihvata različitosti. Ženska strana je povukla energiju iz Raja, muška energiju Zemlje. Tako da pri susretu sa samim sobom u drugom telu, čovek ne može da se obuzda. Žena hoće odmah Kući tako što žuri da se poveže sa drugim sobom, ali muškarac je u tamnoj energija i plaši se da će ga svetlo progutati.

Šta je rešenje?

Na to ne postoji jedan odgovor, jer svako je za sebe jedinstven. Samo vam možemo poručiti da treba ići putem intuicije i putem srca. Obratite se unutrašnjem biću u tom telu, jer tako ga budite. Setite se da je iza svega svetlo koje čeka svoj trenutak. I ti, koji postavljaš ova pitanja, i ti si svetlo, na putu da se setiš sebe.

Knjiga koja nosi tajnu kako da se setimo sebe👇👇

https://www.facebook.com/maj1823/


Share:

Avgust - septembar

Druga polovina avgusta uglavnom podseća i na kraj i na početak nečega...Odjednom shvatimo da je vreme "proletelo", jer kao da je juče bio maj i "eto nam zime". Kao da kiša spere i proleće i leto i sve misli, pa nastupi tišina. Neka barem donese predah... I nešto novo...


Lično mislim da je septembar na neki način početak u godini a ne januar. I da će mi jesen biti bogata a zima "topla" ako donesem odluke koje želim i započnem što sam nekada htela. Jer ti "zlatni" dani toliko su prijatni da mozak i srce konačno mogu biti u ravnoteži. Kao da nam daju šansu i snagu, spokoj koji postoji samo u septembru i oktobru. Makar se ogradila od celoga sveta i postala namćor, makar učila nešto novo i prikovala se za stolicu, bolje i tako nego gledati žuto lišće i misliti kako se bliži zima. Jesen je za planove, ciljeve, ispunjenje...Sedativ koji priroda daruje i time nas podstiče da se setimo šta smo to želeli a konačno je stiglo na red. Svako svojim zlatnim putem.


Share:

Najnovija iz naučne fantastike

 Knjiga koja je naučna fantastika sa dušom

Vodi vas kroz vremensko putovanje ali sa višom svrhom. 
Motiviše vas da razmislite koliko je čovečanstvo  u zabludi verujući da ovaj svet mora imati svoj kraj na stradajući način.
Bićete u velikoj prednosti ako pročitate knjigu koja će vam obasjati dušu.
Ja nudim deo svoje duše koji će i u vama probuditi uspavane instikte.
Shvatićete da će u "zadnjim vremenima" svoje ruke umešati sila koja je sve stvorila.
Alisa i Damjan žive u savršenom svetu, 2060. i sve je dobro zahvaljujući ruci koja je sve i započela.
Koliko puta ste poverovali da se ipak sve kreće skalom nabolje i da svet nikako ne može biti gori već bolji?


Krenite za mnom u novu nadu. 

 
 

 
 

Share:

Višak misli


 
Takva je noć...Mnogo puta sam u ranu zoru sebi rekla: "Samo kad svanu!" Šta će mi sve proleteti kroz misli a da ništa pametno ni korisno od toga nemam, to ne bi čarobnjak odmrsio. Da bar mogu pomoći, menjati svet...Ništa osim da se nerviram. Setim se napuštenih životinja u noćima nevremena, mraza, snega, oluje...Onda izustim božije ime i setim se molitve, da ne bude spominjanje Imena uzalud. Setim se ljudi koji ispaštaju u ratu a meni je najveći stres hoće li mi doći kontrola na radno mesto. Srušeni gradovi i zapaljene kuće Ukrajine, dok se mi ovde pitamo hoće li nestašica šećera i mleka potarajati. Nerviram se što nema struje, treba skuvati kafu, napuniti telefon, neko je rekao glupost od koje se stresiram...sve ludo do luđeg. A sadašnji trenutak je postojanje koje doziva da se ogradim  od sebe, u cilju da budem normalnija, živa... I onda, kao slučajno izađe u pretrazi film koji upravo sve ovo govori. Teško je upotrebiti savet i doterati sebe ovako, ali naiđu dani kada moraš, i to je to.
       
                                      

Share:

Inspiracije jednog letnjeg dana

 


Verovatno svako od nas oseća da postoje vrata na koja nije zakucao i ne zna kako da im priđe. Verujem da su najsrećniji oni koji to učine. Suoče se i sa strahovima i željama, sa rizikom i odlukom... Iza brave mora biti lepota i lakoća...

Ako si izgubljen, možda se pronađeš u mojoj glavi, u mojim rečima i podsećanju... Ja još uvek znam ko si ti...
                              


Ako se useliš u nečiju glavu namerno, bar učini nešto korisno. Počisti nered, umiri ludilo i ostani....💌








Share:

Prihvatiti Mariju Magdalenu

Prošlo je više od dvadeset godina kada sam prvi put čula za  pretpostavku da je Marija Magdalena bila supruga Isusa Hrista i majka njegove dece. Nije mi bilo teško da poverujem u to i počnem i sama istraživati, jer za ovakve stvari treba imati intuiciju, osećaj da nešto stvarno jeste tako. Sama činjenica da su vekovima progonjeni i ubijani ljudi koji su drugačije razmišljali od crkve, naročito katoličke, dovelo me je do zaključka da je zaista skrivena velika istina, tajna zbog koje se ubijalo. Sama Hristova duhovna nauka uopšte nije dovedena u pitanje ako je imao i drugu stranu života. Jer, ako je Bog rešio da iskusi zemaljski život, ljubav između čoveka i žene sigurno nije ništa bilo pogrdno. Ljubav je osećanje direktno dobijeno od Tvorca i slažem se sa tvrdnjama da su ovo dvoje bili jedna duša u dva tela. Bog je stvorio ženu i čoveka po svome obličju, što znači da On ima i muški i ženski princip u sebi. 
Sve ovo nije ništa novo, toliko tekstova ima na istu temu, ali moje lično osećanje jeste da je prihvatiti Magdalenu, početak buđenja ljubavi u sebi. Hrišćanin koji poveruje da ove teze mogu biti istina, osetiće u sebi smiraj, kao da ga je nešto pripitomilo, otopilo srce i dovelo do zaključka, da je ona lažna, muška religija, u stvari, samo politika ratničkih vladara koji su nosili krst i kršili sve božije zakone. 
Mi još uvek živimo u društvu gde preovladava učenje o nekom opasnom bogu, preke naravi, koji kažnjava i kojem je mnogo bitno jesmo li ispoštovali crveno i pocrnjeno slovo u kalendaru, da li smo oprali kosu ili nešto uradili po kući...Mnoge žene i ne znaju ko je Marija Magdalena jer se crkva dobro postarala za to. Nekada je narod, u neznanju ili nepismen, nazvao u Srbiji četvrti avgust, "Blažena Marija ili Blaga". Crkva je to zdušno prihvatila i upisala u kalendar naziv koji je apsolutno prekrio ima Marije Mgadelene. Tako da će skoro svaka pravoslavka u Srbiji, mnogo više da poštuje nekog drugog sveca nego ženskog apostola Magdalenu. Bila je itekako važna za izvorno Hrišćanstvo, bila je sa Gospodom do kraja. Ali neko nije želeo da oboji slova u kalendaru crvenom bojom. 
Međutim, nikada nije kasno da se tama preobražava u svetlo. Zbog toga i jesmo na Zemlji, da budemo svetlo u mraku.





Share:

"Podigni kamen" - kratka priča

Bilo jednom...

U mali grad došao je novi sveštenik i otključao hram koji su nekoliko godina unazad zatvorile crkvene vlasti, iz nepoznatog razloga. Vernici su odlazili u drugi grad na nedeljne službe, dok je oko njihovog hrama rastao korov.

Prvo što su stanovnici primetili jeste da je sveštenik u pedestim godinama i da ima malu decu, što znači da se oženio, narodski rečeno, "kasno". Drugo, primetili su da i nije nešto bradat i preozbiljan, čak je svakoga koga upozna oslovio sa "Ti". Primetili su da pešači puno i igra se sa decom, a kažu da je iz auta izneo mnogo knjiga. Njegova žena isuviše je  skromna i jednostavna, što narodu nije bilo simpatično. Međutim, niko nije primetio da su sami, bez pomoći, pokosili dvorište oko hrama i da su otvorili dugo zatvorena vrata. Bilo je žena koje su virile i sa strahom pretpostavljale "ko zna šta je unutra", i skrštenih ruku odlazile dok ih neko nije spazio. Drugog dana od otvaranja vrata, pojavile su se osobe iz malo daljeg komšiluka, koje su želele pomoći. Ubrzo, mali hram bio je čist od paučine i pun sunčeve svetlosti. Nije bilo miševa, zmija i buba, ali je dvorište počela da naseljava po koja napuštena kuca ili maca jer su tamo bile bezbedne i site. Stvarala se mala verska zajednica dok je  većina stanovnika ogovarala da tamo nešto nije u redu. Jer nikako da se održi ta prva služba. Dolazili su im ikonopisci sa svojim poklonima, pisci su održavali književne večeri u predivnom vrtu ispred hrama. Sada to više nije bilo staro dvorište već bašta ispunjena cvećem i smehom ljudi. 
Konačno, došlo je vreme da se jedne nedelje održi prva jutarnja služba. Vernici i radoznalci, masovno su krenuli u hram, ali su ih dočekala zaključana vrata.
"Dođite na travu, stanite ispred mene!" - začuo se glas čoveka kojeg su jedva poznavali jer su tako izabrali. Bio je prijatan i prijateljski raspoložen, dok mu je pogled odavao da igra neku, veoma korisnu igru.
"Hvala što ste došli, ovo je naša prva zajednička molitva! Izgovarajmo Oče naš, pod vedrim nebom, zahvalimo se na svemu što imamo. Ovaj grad je divan i ja sam srećan što sam tu."
Umesto molitve, mnogi su počeli da negoduju. Bile su to optužbe da ih ne prima unutra, da nije normalan, da ne treba tako da radi jer je služenje u crkvi...
Međutim, iznad mase ljudi pojavio se beli golub, koji je izgledao nestvarno i svi ućutaše dok im se na licima ukazalo strahopoštovanje. Ni sam sveštenik ovo nije očekivao. Golub je obleteo tri  kruga iznad svih i smestio se na krov hrama.
"Mislim da vam posle ovoga ne moram puno pričati. Ja nisam u ovom pozivu da bih vas učio kako da se molite pomoću ikone i da se osećate zaštićeno između zidova hrama. Svi ćete danas tamo ući, veoma je lepo, sve je ostalo novo. Ali ja sam ovde da vas uputim u znanje da živite na mestu koje je Bog stvorio čoveka i da ste sami najveći hram, da je vaša duša ono što se okreće Bogu. Naučite da se molite svuda, kako napolju i u kući, tako i u crkvi, bilo gde....Shvatite da je On sve stvorio i da ga možete pronaći svuda. Isto tako, u hram se ne ulazi da vidite kako je sređeno i da očekujete od freski čudo već da osetite još jednu vrstu mira koja vam se tamo nudi. Pomolimo se."
Zbunjena gomila nije više negodovala, shvatili su poruku. Beli golub je odleteo zadovoljan. Više od dve hiljade godina ima pune ruke posla... Od svega je najveće zlo što se ljudi dele po tome kakva je čija "vera", a onu pravu, od koje su sazdani, ne vide...
"Rascepi drvo i tamo sam, podigni kamen i pronaći ćeš me" - Jevanđelje po Tomi






Share: