Bez očekivanja
Otresla sa sebe očekivanja. Goreg neprijatelja nema, veće zablude i uništenja. Očekivanje stvara prisilne misli, nervozu, tugu unapred, maštu, lažni podsticaj da očekujemo dobro. Ne treba nama da čekamo dobro. Ne treba nam da se radujemo unapred. Najbolje da ne vidimo ništa unapred. Jer nikada zlo ne spava. Uvek se nakači za našu radost, za dobre misli, za očekivanje i nadu. Ne treba nada, ne treba vera. Samo postojanje. Možda je ključ u tome. Pratiti emociju postojanja. Šta sam, ko sam, šta mogu, šta hoću. Ne šta želim, jer se zlo istog momenta kači za želju. Onaj ko želi nije oprezan. Zaboravlja da iza ćoška uvek tama čeka. Nemoj želeti, samo uključi postojanje. Možda je u tome ključ. Osetiti postojanje i svoje sposobnosti. voleti hobi više od posla, voleti ono što je lepo više od svega što je potrebno. Osvrnuti se na disanje i otkucaje srca kada smo oslobođeni želje. Iz te slobode trebalo bi staza života da se otvori, ona koja nije prisilna. Staza koja jeste naša i koja nam tre...