Oktobar je i konačno Sajam knjiga u Beogradu, nakon dve godine pauze. Kao i uvek, dok traje taj veličanstveni događaj, govoriće se o knjigama, autorima, kako domaćim tako i stranim, mediji će izveštavati o hiljadama posetilaca... I naravno, to je jedina sedmica u godini kada je knjiga u žiži interesovanja.
Ne znam kod drugih naroda, ali znam da je kod nas i dalje čitanje knjige nešto što mnogi u širokom krugu izbegavaju. Uglavnom je to nešto za štrebere, dosadnjakoviće, povučene, lude i čudne.Znam da je tako u provinciji, jer živim u manjem gradu. Znam da se knjige nazivaju "knjižurinama" i da ljudi koji uživaju u čitanju, uglavnom nailaze na primitivna pitanja, poput: "Kako imaš vremena"? "Kako ti ne dosade te knjige"?"I ti bacaš pare na to?" Starije gospođe oduševiće se kada čuju da čitamo ljubavne romane, dok je sve ostalo "nepotrebno i ludačko".
Međutim, kada je u pitanju čitanje dnevne štampe, prelistavanja tuđih profila, to nije ni gubljenje vremena niti dosadno. Mnogi smatraju da je moderno i kul, u skladu sa vremenom, biti prost. Srbija je i dalje ispunjena "kulturom" razbijanja čaša uz hitove od pre pola veka ili uz one patetične balade, nove hitove koje bivaju zabOravljeni za nekoliko meseci, dok ne stigne nešto sasvim slično. Tačno tako, knjiga i film, kvalitetna muzika, zamenjeni su prostatlukom koji je posejan devedesetih godina. Zaostalost i površnost...
I bez obzira na sve, gde je tama, tu je i svetlo. Ima nas, nismo izumrli, uporni smo. Pun je internet kreativnih ljudi, kvalitet postoji, samo se ne potuca po medijima. Nema veze, jednom će se gadosti i prostatluci obrušiti sami u sebe. Predugo traju ali nisu večni.
Knjige su za celu godinu, za ceo život zadovoljstvo, ne samo za oktobar.
Коментари
Постави коментар