Ekološka svest

 " Da sam ja neko..."

Uvela bih obaveznu ekološku svest, od sedme godine života do duboke starosti. Ako ste pokazali brigu zbog rudnika u Srbiji, pravo je vreme da pokažete ljubav prema sredini tamo gde još nije ništa urađeno.
- Prestanite sa bacanjem mladunčadi po ulicama, sa ostavljanjem odraslih životinja.
- Otvorite azile koje će biti pravi dom za napuštene životinje, da ne osete gubitak i patnju.
- Prestanite pljuvati po ulicama.
- Prestanite bacati maske i ostalo đubre.
- Prestanite misliti kako je samo važno vaše dvorište.
- Prestanite bacati opuške i čistite za svojim ljubimcima kada vrše nuždu po gradu.
- Tokom letnje žege oblačite svakog jutra čistu majicu.
- Nakon izleta u prirodi koji su pretvoreni u ždranje, čistite za sobom ono što ste doneli kao pribor za jelo.
- Objasnite deci zašto služi korpa za otpatke, posebno besnim tinejđžerima da ne lome te korpe, klupe po parku, da ne šaraju zidove.
- Prestanite prskati sladunjave parfeme u javnom prevozu.
- Prestanite vršiti nuždu po šumama.
- Pretanite parkirati auta po trotoarima i parkovima, smrada i gužve je dosta.
- Prestanite se nabijati u redovima jedni na druge, bez obzira gde ste.
- Prestanite bacati u vodu razni otpad.
- Ukinuti shvatanje je da svoje dvorište jedino bitno na planeti.
- Prestanite zagađivati turistička mesta, nigde se ne može otići a da otpad ne leti na sve strane.
Ekologija nije politika i ekološka svest nije pomodarstvo. To je ono što dolazi iz čoveka i domaćeg vaspitanja.




Share:

U korak sa maštom


U našem društvu skoro svi smo odgojeni tako da se "uozbiljimo" kada odrastemo i da živimo ogoljeni crno - beli život. Sve dok ti ne bude dosta i osetiš da može drugačije...

Mašta nije budalaština već staza do realnosti u koju nismo juče verovali. Kada odrastao čovek mašta, dešava se uvod u moguću kreaciju, u novu stvarnost koju će stvoriti.

- Dok mašta, čovek diše slobodnije, zbog toga što razume da je vlasnik svojih misli i sposobnosti.

- Mašta otrkriva šta sve želimo i šta bismo mogli, šta nam se sviđa a da nismo bili ni svesni.

- Mašta daje odgovore kako i kada nešto možemo učiniti.

- Kako možemo rešiti probleme ili ih zaobići na putu do željenog cilja.

- Kreativna mašta odvodi odrasle na pravi put, pokazuje olakšice i svetliju stranu svega.

- Tek tada shvatamo šta bismo mogli, ako maštu pretvorimo u plan. Ne maštu da odemo na mesec, već da nešto posedujemo, da se borimo za nešto valjano ili odemo negde. Biramo načine srcem i mozgom, prelistavamo mogućnosti.

- Mašta otvara vrata za koja nismo znali da postoji.

Kada dve odrasle osobe razgovaraju o tome šta žele, sve započinje rečenicom : " Da mi je to i to, voleo bih, želim da..."

Zatim razgovor kreće u drugom pravcu: "A šta misliš da uradiš tako, da pokušaš...."

"Tačno, mogao sam tako ili onako..."

Zatim se mašta i pitanja pretvaraju u potvrdu, o ideji koja pokazuje mogućnosti, dolazimo do čitavog otkrića, do odgovora na pitanja koja nismo smeli ni da postavimo. Dolazimo do zaključka da su mnogi izazovi sasvim normalna stvarnost. I da rizik nije uvek rizik, već pravi put.




Share:

Utisci sa pustog ostrva

Mnogi od nas vrlo često požele da se izoluju na neko vreme, što dalje od svakodnevnice, da osete jednostavnost postojanja i bezuslovnu radost.


Vratiću se jer sigurno tako mora biti. Dotle neću pisati ni "S.O.S" ni "HELP",  jer ovde je sve samo ne pusto. Sve vrvi od života zato što nema ljudi da ukrote taj život. Nisam ni brodolomnik ni preživela iz aviona, ovo sam htela, namerno došla. Telefon mi je čitav, iskoristiću ga za uspomene koje ću zabeležiti na slikama, mreže nema, samim tim nema ni cinizma i pametovanja sa društvenih mreža. Ovde more ne smeta obali niti obali smeta moru i palmama, a sve te ptice proizvode divne melodije... Svež vetrić uveče i preko noći, taman da se odmoriš od vrućine, koju nije teško podneti jer je vazduh normalan, što mi poslednjih godina kažemo "proređen". Sve je dobro.


Moj šator za kamp, ispunjen je osnovnim stvarima i dobar je krov nad glavom,  vatru ložim za podgrevanje hrane i za kuvanje kafe. Ribe neću loviti, neka žive slobodno, nije moje prisustvo razlog da nestanu. Jesam čovek ali čovek može jesti i plodove zemlje. U blizini mi je ananas i kokos, visoko su, ali ću se popeti, uvežbala sam sve pred polazak. A moj polazak izazvao je buru, od pitanja da li sam luda do zaključka da ću umreti bez civilizacije već prve noći.  A meni je noć donela lep san, dok su jutra čarobna i dokazi da bajke postoje. Pesak je beo, voda prozirno plava. 
Peti dan sam ovde, brod će do ostrva svratiti tek deseti dan. Dovozi turiste na ostrvo, da malo iskuse divljinu i netaknutu lepotu. Možda se vratim sa njima, možda neki drugi dan. Već sam se navikla na pomisao da su svi bolesni problemi izveštačenog života iza mene. Pored mene su prošle zmije i gušteri a da me nisu ni primetili. Potpuno me poštuju.  Pronašla sam u šumi vodu, tako što sam kopala rupu gde je tlo vlažno. Izvire, ima je dovoljno, samo treba prokuvati. Uspela sam se popeti na drvo ananasa, obrađujem ga noževima koje sam ponela od kuće. Razmišljam šta bi bilo da sam stvarno izgubljena ovde, bez ičega...Preživela bih, jer je ostrvo veliko i postoji mnogo drveća sa plodovima,  a ima i vode. 
More je izbacilo školjke dok sam se borila da isečem ananas. Nisam uzela nijednu za sebe, uslikala sam ih, razgledala i uživala u njihovoj lepoti. Setila sam se jutarnje jurnjave u sivom gradu, podivljalog saobraćaja, visokih cena i šarenih izloga koji mame, gustog vazduha, stepenica, lifta.... Sve je to život i ja ću se vratiti, ali ću se  vraćati i na ostrvo. Jednom godišnje biće mi potreban podsetnik šta je stvarno postojanje, kada nema moranja i vremena, nema uslovljavanja i otrova iz ljudi. Potreban mi je zagrljaj netaknutog sveta koji mi  govori da vredim i da me nešto nevidljivo uvek voli.

Share:

Iz dnevnika mnogotrpljivih

Da li je dobro ćutati dok ti ispijaju energiju, a ne duguješ  ništa  nikome, niti si kriv dok ti kvare dane i mešaju se u tvoje dubine i tvoje misli? Trpeti zbog mira, da se ne posvađaš sa onim ili sa ovim, da se nastavi saradnja gde mora, da se neko ne naljuti, da ne pomisle pogrešno...Ćutati kada te optužuju osobe koje su ispunjene demonima besovima, prazne, opustošene i zajedljive, da li je ispravno?

Tražiš svoje i zaslužiš, kreiraš svoj raspored, svoje navike, svoje udobnosti, sitnice koje znače, stvaraš lepše dane, obojiš sivilo... I onda ti neko pokuša pokidati sve, srušiti nervni sistem, uneti nemir, zagorčati život...Nije dobro da sa takvima budeš u miru, još više da se plašiš hoćeš li ih uvrediti. Nije dobro sve radi mira, jer ne želi srce da ćuti, ono pati i želi da se brani. Nije dobro da pametan ćuti kada mu se dešava zlo i da čeka da će proći.. Pametan mora sebe da odbrani, da uzvrati, da pokaže napadaču gde mu je mesto. Pametan mora začepiti usta i onima koji su navodno dušebrižni pa mu savetuju kako da živi i šta da uradi, pametan mora sebe na prvo mesto da postavi. Pametan je jak i sluša samo Boga, jer je On jedini važan zakon iznad nas.




Share:

Sanjam da ćeš doći

 

 Sanjam da češ doći:

jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cveće svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi
i prolećnim nebom što od sreće blista;

jer pupe topole i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;

jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
jer priroda sva se za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.

Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju
.

Desanka Maksimović



Share:

Suprotnosti

Lažna stvarnost - kada čovek priča drugima "Imam sve", a onda se noću probudi u brigama i sebi kaže " Nešto nije u redu".

Smešna stvarnost - kada neko ima novac a ne sme da ga troši, dok će neko podići kredit i otputovati na Maldive.

Dosadna stvarnost - kada slušaš druge dok ti daju savete i postavljaju pitanja, dok ti pojma nemaš koji je to vrag u njihovom životu.

Nenormalna stvarnost - kada ljudi dobiju decu da bi tako bili uspešni u očima drugih, a onda se i n igraju sa njima. Kada posle nekoliko godina braka govore šta su sve mogli dok se nisu "zarobili".

Stvarnost izvan pameti - kada žene smatraju da ništa drugo ne treba da budu osim što su majke i tako potpuno zanemare da imaju svoj prirodni identitet. 

 Stvarnost bezobraznih - kada se ljudi bez dece i braka smatraju nevažnima.

Stvarnost uspešnih - kada su pregazili preko mnogih da bi postigli što žele.

Stvarnost lažnih vernika - kada puna trpeza povodom verskog praznika označava veru u Boga  i pripadnost naciji koja slavi taj dan.

Stvarnost žrtvenika - kada roditelji guše decu sa žrtvama koje su podneli umesto da pitaju decu šta bi htela i da im pomognu u njihovom putu.

Stvarnost "dobrih ljudi" koji brinu za druge - kada mrze životinje i čine im zlo, nemaju saosećajnosti ni za mače ni kuče. 

Stvarnost "pametnih" - kada visokoobrazovani i dubokoumni "spašavaju" svet preko društvenih mreža.

Stvarnost "patriote" - kada voli svoj narod tako što mrzi druge.

I tako u nedogled.



Share:

Lepota osamdesetih - Autoput do neba, serija

Poslednja vremena u kojima je cenjena lepota pristojnosti i bezazlenosti, kada nije bilo sramota biti kulturan. Kada su žene imale šansu da budu ženstvene jer im to moda nije uskratila, kada je bilo potpuno normalno da muškarci budu đžentlmeni, kulturni  i vaspitani, a deca da uživaju u svom detinjstvu u raznim igrama napolju, u da puštaju zmaja od papira, vole kućne ljubimce... 

Postoji serija "Autoput do neba", koja se prikazivala u Americi od 1984. - 1989. godine, i jako mi je žao ako nikada kod nas nije bila ni prikazivana ni popularna. Zahvaljujući sajtu Biblijski filmovi, dobili smo šansu da je gledamo, svi mi koji želimo gledati lepa filmska ostvarenja, koja su snimljena krajnje kulturno, za svaki uzrast, sa moralnom porukom i nadom bukvalno za svakoga. 

Radnja serije prati Jonathana koji je anđeo na zadatku. Umro je mlad i ostavio porodicu za sobom, ali ga je Bog preobrazio u anđela, i poslao ga na zemlju da pomaže ljudima. Jonathan Boga zove Šef i putuje iz mesta u mesta, gde ga dočekuju različite sudbine ljudi, gde ima svega što se dešava u životu, od sreće do tragedije. Njegov zadatak je da izvuče iz ljudi ono najbolje, da iskoriste nove prilike koje su im ponuđene od Boga, da se pomire, pronađu svoje mesto u društvu...U svemu tome pomaže mu Marko, simpatični policajac u penziji, koji je ujedno i toliko komičan, čovek velikog srca. Sreli su se u prvoj epizodi, kada se Jonathan pojavio kao baštovan u jednom staračkom domu gde je radila i Markova sestra. Ne samo da je pomogao starcima da otkupe dom i pretvore ga u svoju kuću, nego je i tužnoj devojci pomogao da gleda život sa lepše strane, oslobodi svoju lepotu i pronađe ljubav. Kada Marko shvati da je njegov komšija i sestrin prijatelj, ni manje ni više nego anđeo, on ostavlja alkohol koji mu je pravio probleme, i moli Jonathana da krene sa njim. Od tada, kroz svih pet sezona serije, dvojica prijatelja putuju hiljade kroz kilometara pomažući  ljudima. 

Serija koja će vas oduševiti i probuditi mnoge uspavane lepote. Nije teško biti dobar i pristojan...



Share: