Пређи на главни садржај

O hrabrosti

Lepa reč i ne baš za svakoga isto značenje.

Meni je najveća hrabrost oduvek bila postupati ispravno  u svim oblastima života, biti onakav kakav želiš da budeš i priznati emocije.

Mnogi su za letače, kaskadere, planinare, spasioce, rekli da su hrabri. Jeste tako ali oni rade svoj posao. Hrabrost je mnogo veća boriti se za svoje ciljeve, za ispunjenje želja zamisli i ideja o kojima ne pričaš mnogo. Još veća hrabrost je ako radiš nešto po veri a da niko drugi ne veruje u to što veruješ. Najveća je hrabrost kada te sputavaju a ti ideš dalje i dalje, kao da si vatra koja spaljuje sve blokade ispred sebe. 

Hrabrost je okrenuti glavu od agresivnih pitanja i saveta, od očekivanja da budeš ljubazan i gde ne treba, da se pokloniš nižem od sebe... Nositi jeftinu odeću i biti lep u njoj kao da je markirana.
Hrabrost je stvarati iz duše i to ponuditi javno. 
Hrabro je kada pogledaš sebe u oči i preobraziš ono što znaš da u tebi nije dobro. Ne skrivati se od sebe kada si u samoći, već otkriti svoje kvalitete. Hrabro je pokazati svoje kvalitete i pihvatiti da postoji svetla strana sveta, kao što postoji i loša. 
Hrabrost je biti uporan i tamo gde ništa ne obećava uspeh.
Hrabrost je voleti sebe i svoj rad.
Hrabrost je biti normalan a da te nije stid.
Ne truditi se da se uklopiš.
Učiniti jake poteze od kojih se preznojiš ali koji skidaju teret sa srca.
Hrabrost je biti onaj koji jesi.

Foto: Wallpaper.cave



Коментари

Популарни постови са овог блога

Eseni - ljudi iznad svog vremena

  Odlomak iz   knjige ''Sveti gral, sveta krv'' Pripadnici  treće glavne podvrste judaizma bili su Eseni. Sve do sredine 20. veka, podaci o Esenima poticali su većinom od dva onovremenska letopisca, Pilnija Starijeg i Josifa Flavija, jevrejskog istoričara iz prvog poznog stoleća, koji je često nepouzdan. Sa  otkrićem svitaka  sa Mrtvog mora, po prvi put je postala dostupna glavnina esenske građe. Počeli su da se pojavljuju oko 150. godine p.n.e. Održavali su svoje zajednice širom svete zemlje. Koristili su Stari Zavet, ali su ga tumačili više kao alegoriju nego doslovnu istorijsku istinu. Odbacivali su konvencionalni judaizam u ime jednog vida gnostičkog dualizma. Bili su lako prepoznatljivi po svojim belim prostim haljinama.Prema njihovom shvatanju osnovno je da se čovek brine za čistotu svoje duše i za svoj visoki moral. Eseni su bili okrenuti misticizmu i imali dosta zajedničkog sa raznim školama misterija koje su preovladavale u svetu Stredozemlja toga ...

Abrahamovo učenje - zastrašujuća i jednostavna istina

Kada sam prošle godine, od istih autora nabavila knjigu pod naslovom "Traži i dobićeš", shvatila sam da je cela svrha postojanja živih bića na Zemlji, prizivanje  svega svojim mislima. Magnetični smo, hteli ili ne, i samo neprestanom rotacijom misli, sa loših na dobre, možemo izbeći negativna iskustva. I da je život na ovoj planeti igra na koju smo se pripremili dok smo još bili samo nefizička bića. "Spustili" smo se dole, da bi stvarali i doživljavali fizička iskustva kakva želimo, ali mnogo toga je krenulo naopako, zbog naše slobode. Stvoreni smo da biramo kakvi ćemo biti i tako smo zaboravili svoju pravu prirodu i cilj rođenja u fizičkom telu.  Pod velikim utiskom knjige "Traži i dobićeš", nisam znala da je njihova druga, manje obimna knjiga, još jasnija i bolja. "Zakon privlačenja" je bukvalno traženi ključ za sve, apsolutno odgovor na sva moguća pitanja.  Istina je zastrašujuća i jednostavna. Maštovito ću opisati svojim reč...

Najčudniji tekst u Bibliji

Stari zavet, Prva knjiga Mojsijeva, glava 31. A kada osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše sa njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku ( zglob) i stegnu ( koleno), te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše sa njim. Pa onda reče: "Pusti me, zora je." A Jakov mu reče: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."  A čovek mu reče: "Kako ti je ime?" On odgovori. "Jakov". Tada mu reče: "Od danas, nećeš se zvati Jakov, nego Izrailj, jer si se junački borio i sa Bogom i sa ljudima, i odolio si. " A Jakov zapita: " Kaži mi kako je tebi ime? "  A on reče "Što pitaš kako mi je ime?" I blagoslovi ga.  I Jakov nadenu ime onom mestu Fanuil, jer kaže: Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno (koleno) svoje.   Ovaj tekst podseća na košmarni san čoveka koji je vodio tešku unutrašnju borbu.  Priča bukvalno ide u tom ...